Zašto ne vjerujem u revoluciju?

by IsakN

All animals are equal.

All animals are equal, but some animals are more equal than others.

Iako sam o ovoj temi već pisao, osjećam potrebu da pišem opet. Prečesto čujem kako “nas iz problema može izvući revolucija”. (Pogrešno) se smatra da će revolucija donijeti očekivani prosperitet, bogatstvo, sreću i opće društveno zadovoljstvo. Ne moramo ići dalje od dvije najpoznatije revolucije u povijesti:

  1. Francuska revolucija
  2. Boljševička revolucija

I što su donijele Francuskoj i Rusiji? Blagostanje, prosperitet, mir i slobodu? Narod je odmah nakon revolucije počeo živjeti bolje i sretnije sada kada su “zločesti monarsi bili smaknuti”? Pa i ne baš…Francuzi su dobili Robespierrea i brojne unutarnje nemire, a Rusi Lenjina pa Staljina i vladavinu terora i straha. Te revolucije su donijele jedino nered, uništenje i smrt. Revolucionari sebe vole smatrati idealistima koji grade novi, bolji svijet. Srušimo zle vladare i dovedimo na vlast “narod”. Nova vlast će biti pravična, milosrdna, redistribuirat će bogatstvo i širiti sreću. Osim što će prvo ubiti petoro nedužne djece jer sigurno su  Olga, Tatiana, Maria, Anastasia i Alexei bili velika prijetnja za revoluciju. Jer kad odrastu mogli bi se vratiti u Rusiju i.. šta? Šta bi mogli? Doći opet na vlast. Jedino ako bi ih onaj isti “narod” podržao. Zašto su onda trebali biti ubijeni? Zašto su njihovi nevini životi morali završiti? Da bi SVI Rusi živjeli bolje ili da bi Lenjin i ekipa oko njega osnažili svoju vlast? Otišli su stari, a na vlast su došli neki novi monarsi, neki novi vladari. Promijenila su se imena, a situacija za “običan” narod je ostala ista. Štoviše, dok su stari monarsi nešto i ostavili (Louvre, Versailles) novi “monarsi” nisu ostavili ništa. Kad pomislite na rusku arhitekturu sigurno vam prvo na um padne Kremlj. Da li itko zna nešto što je iza sebe ostavio npr. Staljin? Baš su dobru stvar napravili ti revolucionari…

Ali ruska i francuska revolucija su bile davno, danas su ljudi sigurno pametniji i revolucije će biti uspješnije. Hmmm…da… možda kao što je bilo arapsko proljeće? To je uspjelo zar ne. Pogotovo npr. u Egiptu. Ta konačno su svrgnuli tog omraženog diktatora. I stvari su bolje. Pa valjda ne moram objašnjavati kakvo kaotično stanje je trenutno u Egiptu. Ali čekaj zar Egipćani već nisu imali revoluciju 1952.? Svrgnuli su kralja i završili omraženi britanski protektorat (fuj kolonijalisti). I bilo im je bolje, zar ne? Ili…? U tom “lošem” monarhističkom i kolonijalističkom Egiptu je Verdi 1871. postavio premijeru Aide. Danas bi “Aida” u Egiptu bila silovana, proglašena nevjernikom i vjerojatno ritualno spaljena. Ali pustimo ljudima njihovu revoluciju….

alexold

Plaža u Alexandriji 1920ih (golotinja i razvrat)

tahrir1900

Trg Tahrir u Kairu dok su vladari oni zločesti

Revolucija uvijek izgleda primamljivo. Preko noći ćemo svrgnuti omražene vladare i nastupit će blagostanje. Pa tko ne bi htio takvo nešto? Jer sve što stoji na putu našeg napretka su ovi koji su danas na vlasti i ovi koji su danas bogati. Srušimo vlast i uzmimo novac bogatima. A tek revolucionari – borci za pravdu, prave muškarčine, privlačni svima – mladi muškarci žele biti kao oni, a žene bi im rado rađale djecu. Pravi istinski vođe koji će stvoriti bolji svijet. A sad uzmimo da napravimo revoluciju u npr. BiH. Bile su neke priče kako 40ak tisuća ljudi drži 50 % štednje u bankama, nekih 5 mlrd KM. Uzmemo taj novac i podijelimo ga svima ostalima i ta-dam idealni svijet je tu. Računica je jasna uzmemo 5 mlrd podijelimo na 3.8 mil ljudi i svatko dobije 1316 KM. Hmm čekaj 1316 KM je nekako malo zar ne? Ali mi ćemo tim zločestim bogatašima oduzeti i tvornice i zemlju i sve i onda će sve biti jeftinije jer će te tvornice i dalje proizvoditi samo što će svi radnici imati jednako i svi će biti zadovoljni itd. A zar nismo to već probali? Pa jesmo. A imamo li to već negdje? Pa imamo – u Sjevernoj Koreji. I kako im ide?

Revolucionari su obično jako inteligentni i koriste narod koji vjeruje u bajke da bi se sami obogatili i živjeli raskalašen život. A ljudi uvijek i iznova padaju na istu foru. Da ne treba raditi, truditi se i stvarati već da SAMO treba promijeniti vlast, oduzeti onima koji imaju i sve će biti dobro. NEĆE. I nemojmo pokušavati promijeniti ljudsku prirodu. Ljudi nisu jednaki. Neki su pametniji i vrjedniji od drugih. Neko umire ako mora raditi 8 sati dnevno, a neko će raditi i 15 sati samo da stvori nešto. I da li ih trebamo platiti jednako? Zar je to rješenje? Osvrnite se malo kad počnu protesti, revolucije i slično – tko je na prvoj crti? Oni najvrjedniji, najinteligentniji, najmilosrdniji? Ili oni kojima je nasilje u krvi i koji jedva čekaju da se malo “potuku” i koji rado otimaju od drugih?

Rješenje je evolucija, a ne revolucija. Narod i društvo moraju evoluirati i doći do stadija da shvate da treba ustati ujutro i da treba otići na posao, da treba raditi, stvarati, truditi se. Slažem se da je ljepše sanjati san o tome da će uspjeh doći preko noći, da će jedna mala revolucija promijeniti sve, ali neće. To je samo san. Zato bojite se revolucije i bojite se revolucionara. Ne dajte im da vas zavaraju lakim rješenjima. Ona ne postoje. Postoji samo borba za vlast, koja iza sebe ostavlja pustoš i unazađuje društvo.

Tko je stvarni neprijatelj?

All those who seek to destroy the liberties of a democratic nation ought to know that war is the surest and shortest means to accomplish it.

Oglasi