Strategija za mlade? Licemjerje, laži i obmane

by IsakN

Piše klix.ba sljedeće:  Mladi u Krajini ne vide perspektivu i žele otići, vlasti rade na novoj strategiji. Gle čuda – mladi ne vide perspektivu, a vlasti rade na … strategiji! Šok i nevjerica.

Želim ovdje raskrinkati uporne mitove koji se vrte i po medijima i u društvu i konstantno lažu i obmanjuju one koji povjeruju glupim novinskim natpisima i još glupljim (i licemjernim) izjavama političara (i s njima povezanih uhljeba).

Mladi ne vide perspektivu

Perspektiva je uglavnom subjektivan doživljaj. Gdje netko vidi priliku drugi vidi nepriliku. Netko je po prirodi optimističan dok je netko drugi pesimističan. Istina je da je BiH siromašna država. Istina da je cijela regija bivše Jugoslavije siromašna. No perspektiva uvijek postoji samo je pitanje gdje i što treba napraviti da bi se potencijalne prilike realizirale. Mislim da nije problem u općenitoj perspektivi nego u onom što sam naveo u naslovu – licemjerju, lažima i obmanama.

Kad bi birali gdje se zaposliti u BiH što biste izabrali?

Već sam pisao najveći problem u BiH je struktura zaposlenih odnosno ogromni jaz između javnog i privatnog sektora. Graf na slici 1 prikazuje razliku između prosječne plaće u javnom i privatnom sektoru (ponderirano po broju zaposlenih). Razlika je 283%. Ponavljam – 283 % je veća prosječna plaća u javnom u odnosu na privatni sektor. Zapamtite ovu brojku.

ProsječnaPlaćaBiH

Slika 1. Odnos prosječne plaće u javnom i privatnom sektoru u BiH

Koje djelatnosti imaju perspektivu u BiH?

Tko su heroji koji proizvode novu vrijednost? To je ključno pitanje. Kako bismo došli do tih podataka pogledali smo kako se kretala bruto dodana vrijednost po djelatnostima od 2005. do 2014. godine. Zatim smo ponderirali rast bruto dodane vrijednosti opet u odnos na broj zaposlenih i dobili smo graf na slici 2.

BiHBDP

Slika 2. Rast BDP-a po djelatnostima ponderirano po broju zaposlenih za BiH (od 2005. do 2014.)

Prvih pet djelatnosti su: prerađivačka industrija, trgovina, javna uprava, zdravstvo te prijevoz. Od tih 5 javna uprava i zdravstvo pripadaju javnom sektoru i oni su ustvari potrošači. Vidimo da ono što drži Bosni i Hercegovini glavu iznad vode su poduzetnici i ljudi koji rade u prerađivačkoj industriji, trgovini i transportu. Dakle potencijali su u tim djelatnostima (koliko god neki mumljali o poljoprivredi i sličnim pizdarijama). I u tim djelatnostima ima najviše posla i najviše prilika za nove poduzetničke poduhvate.

Kakav kadar treba perspektivnim djelatnostima?

I vraćamo se na pitanje perspektive – kakav kadar treba ovim sektorima i gdje se mladi ljudi mogu zaposliti? Prerađivačkoj industriji treba prije svega više kvalitetnih majstora i inženjera. Mislim da popričate s bilo kojim poduzetnikom u ovoj djelatnosti vidjet ćete kako nedostaje kvalitetnih kvalificiranih radnika kao što su bravari, limari, upravljači cnc strojevima itd. Naravno nedostaje i inženjera – strojarstva i elektrotehnike. Trgovini treba niskokvalificirana radna snaga, ali im svakako trebaju i oni koji će optimizirati troškove, statističari, matematičari, kvalitetni menadžeri. Prijevozu treba manje-više slično kao i trgovini.

Koliko tu ima prostora za visokoobrazovani kadar? Pa vrlo vrlo malo. Uglavnom su potrebni kvalificirani kvalitetni radnici. Dodajte na to još građevinu i slika je potpuna. Recimo to na glas: BiH ne treba veliki broj fakultetsko obrazovane radne snage! 

Što mladi studiraju, gdje žele raditi i kakav posao očekuju?

Mladi studiraju većinom društvene znanosti – ekonomiju, pravo, sve vezano uz filozofski faks.

Žele raditi – u državnoj upravi ili javnim poduzećima ili ako su im roditelji uzeli već dio rente žele raditi kao notari/računovođe i kroz gomilu regulaciju sisati krv zdravom privatnom sektoru.

Kakav posao očekuju – po mogućnosti od 8 do 4 bez puno uzbuđivanja, da nema mogućnosti otkaza (što bi se kod nas nazvalo “za stalno”) i bez potrebe za daljnjim usavršavanjem.

Da li su ovi zahtjevi mladih legitimni? Pa naravno. I nitko ih nema pravo osuđivati. Rade ono što bi svako razuman radio – optimiziraju svoju budućnost. Vide da je prosječna plaća u javnom sektoru značajno veća, vide da se u javnom sektoru mora raditi manje, vide da u javnom sektoru ne mogu dobiti otkaz bez obzira kako radili.

No što je problem? Problem je što je broj ovakvih radnih mjesta ograničen i onda veliki broj ostaje izvan tog magičnog kruga (ili se nisu na vrijeme učlanili u stranku, ili nemaju roditelje na pravim mjestima ili ovo ili ono). Kako god ti mladi su prisiljeni ili prihvatiti puno manju plaću u privatnom sektoru i raditi ono za što se nisu školovali ili otići vani.

Gdje su u svemu tome licemjerje, laži i obmane?

Pa licemjerje je u tome što većina želi raditi u javnom sektoru, nema apsolutno nikakvih ambicija da pokrene neki svoj posao i proklinje rad kod privatnika, a s druge strane pljuje po svemu u BiH i govori kako perspektiva ne postoji. Ipak najviše licemjerja ćete čuti upravo iz usta onih najprivilegiranijih – onih koji su u politici, strankama i rade na povlaštenim radnim mjestima. Njima je BiH loša, njima je sve loše, mladi nemaju perspektivu, treba ići iz BiH itd. A zašto oni to govore? Pa zato jer dijaspora doprinosi BDP-u BiH s barem 30-40 % ako ne i više. Pričaj kako u BiH ništa ne valja, uzimaj previsoke plaće za svoju produktivnost i čekaj da dijaspora spasi proračun.

Laž je u tome da BiH treba više visokoobrazovanog kadra i da svi trebaju studirati. Ta laž je izrazito opasna jer je dovela do hiperprodukcije nepotrebnog kadra koji su izgubili svoje produktivne godine studirajući dok su se mogli specijalizirati za neko zanimanje i raditi kvalitetan posao. Većina onih koji iz BiH ode vani u zemlje zapadne Europe završi specijalizirane tečajeve, obuke i postaju vrijedni i uspješni radnici. Prestanimo lagati mladima da su fakulteti sami po sebi stvar koja će donijeti prosperitet.

Obmane su kada političari formiraju komisije i pišu strategije koje će promijeniti stvari. NEĆE! Ti političari (najčešće i predvođeni mladim jastrebima političkih stranaka) i njihove komisije su uglavnom sami sebi svrha. Uzet će lovu za te projekte, a promijeniti se neće ništa. Ako želite promjene pitajte poduzetnike, pitajte ljude koji stvarno rade i stvaraju novu vrijednost – odite do lokalnog građevinara, odite u Prevent, odite u kafić popričajte s gazdom, odite do trgovine. Političari i njihovi “mladi” nasljednici neće unaprijediti ništa. Nikad nisu, nikad neće.

Zaključci

Zaključci su da perspektive ima svugdje, ali je pitanje kako do toga doći. Da li vjerujete da ćemo do prosperiteta doći studirajući za nepotrebna i nekonkurentna zanimanja, radeći u javnom sektoru i implementirajući briljantne strategije koje nekompetentni političari pišu? Ili vjerujete da ćemo do prosperiteta doći poduzetničkom aktivnošću, stvaranjem novih vrijednosti u PRIVATNOM sektoru, proizvodnjom i izvozom? Mislim da je odgovor jasan.

Ono što treba učiniti je – smanjiti proračunsku potrošnju, smanjiti broj zaposlenih i plaće u javnom sektoru (značajno), smanjiti poreze i regulaciju dodatno i stvari će se riješiti same od sebe. Mladi, talentirani ljudi neće ići u javni sektor nego u privatni, poduzetnici će dobivati novu kvalitetnu radnu snagu koju će moći i više platiti, povećat će se investicije i povećat će se broj ljudi koji i ulaze u poduzetništvo.

Mlade ljude ne treba kriviti za ništa – oni se ponašaju potpuno racionalno i optimalno. Treba prokazati one koji lažu i muljaju, a svi znamo gdje sjede takvi.

Oglasi