Zdravstvo

by IsakN

Divan je sunčan dan, veseli i puni energije izlazite iz kuće. Pored toga što je vrijeme lijepo imate i dodatan razlog za dobro raspoloženje – jučer su vam iz banke javili da vam je odobren kredit za vaš automobil iz snova. Pjevušite dok se šetate do banke, kratki razgovor s ljubaznim službenikom, par osmijeha, potpisa i to je to. Novac je već prebačen, a vaš automobil vas čeka u salonu. Otplaćivat ćete ga sljedećih 5 godina uz kamatu od 8.99 % (EKS 9.30 %). No takvi detalji vas ne brinu. Za samo 30.000 eura i 60 rata kupili ste automobil iz snova i jedva čekate da ga iskušate na cesti.

No život kakav jeste, nepredvidiv i volatilan, nosi iznenađenja. Upravo kad ste poneseni srećom zbog novog automobila šetali cestom niste pažljivo gledali, spotaknuli ste se i pali. Iščašen lakat, krvava koljena i natučen ponos. Malo manje sretni, ali i dalje raspoloženi odlazite u bolnicu. Osoblje tamo je izrazito ljubazno, bez dužeg čekanja došli ste na red, ljekar vas je pregledao rekao što sve treba napraviti no tad je nastupio šok. Uvidom u evidenciju utvrđeno je da nemate zdravstveno osiguranje. Pa kako je to moguće? Zar država ne plaća moje troškove? Ne gospodine, sjećate se one zdravstvene reforme kojom je ukinuto automatsko uplaćivanje zdravstvenog osiguranja već ste se morali sami pobrinuti za to. Ljuti ste, frustrirani, bijesni. Kakve gluposti, kakav je ovo neoliberalni kapitalizam, ovo je pljačka, gdje je drug Tito kad smo svi imali besplatno zdravstvo? No ipak, boli vas pa pitate za cijenu. Liječnik kaže 257 eura. Ma kakvih 257 eura jeste vi normalni, to je prijevara, vi ste kriminalci, vi ste mafija, ljudi trebaju imati pravo da se liječe, a ne da vi zarađujete ekstraprofite na račun jadnih građana. Nekako ste prelomili i platili tih 257 eura, ali ste bijesni. Dok sjedate u vaš novi automobil i odlazite kući osjećate se prevarenima. Kakvo osiguranje, kakve gluposti, država se treba pobrinuti za zdravlje ljudi. Nakon što ste došli kući, dok palite cigaretu i posežete za pivom, sjećate se da ste razmišljali uplatiti osiguranje. Bilo je to nekih 30ak eura mjesečno. Da, sjećate se sad. Lopovi iz osiguranja su vam rekli da imate višak kilograma, da pušite i često konzumirate alkohol te je zbog toga vaša premija nešto veća. Koje kapitalističke gluposti, mislite. Pa zdravstvo treba biti besplatno. Uh da, sjetili ste se da vam je automobil još uvijek na probnim tablicama i da trebate ići uplatiti osiguranje – 100 eura mjesečno i dobijete puni kasko. Odlična ponuda, ipak se isplati dati taj novac i biti miran ako netko slučajno ogrebe vašeg limenog ljubimca.

Health-Insurance1

Da li vam nešto ne štima u gornjoj pričici? Ako ste kao ja prva riječ (dvije riječi) koje mi padaju na pamet su “OSOBNA” i “ODGOVORNOST”. Kao društvo smo itekako spremni dati xx tisuća eura na novi automobil, kompjuter, mobitel, odjeću, nakit ili spržiti tu lovu na noćni izlazak. No kad je riječ o našem zdravlju smatramo da treba biti “besplatno” tj. da se država treba pobrinuti za to. Istina je, svi manje ili više plaćamo to zdravstvo kroz poreze. No da li je taj sustav efikasan? I da li je pravedan? Da li oni najsiromašniji zaista dobiju najviše (relativno)? Apsolutno ne. Da li su liječnici i medicinske sestre plaćeni adekvatno? Sigurno ne. Da li oni najodgovorniji uživaju kakve pogodnosti što paze na svoje zdravlje? Nikako.

Jeste li ikad zamišljali kakvog smisla ima da svi plaćaju jednaku premiju osiguranja (postotno od plaće) bez obzira na njihov životni stil. Zar je normalno da netko tko pazi na prehranu, redovito vježba, ne pije niti konzumira alkohol plaća jednaku premiju kao i onaj tko ima 20 kilograma viška, automobilom ide u dućan udaljen 100 metara, a bez cigareta i alkohola ne može. Kakvog to ima smisla? Pa reći ćete – ali država se mora pobrinuti za one koji jednostavno nemaju sredstava da si priušte zdravstveno osiguranje ili koji su imali nesreću da su kronično/genetski/… bolesni. I ja ću se složiti s vama. Ali jeste li ikad vidjeli neki aktuarski izračun koliko takav % stanovništva košta sustav? Koliko se zaista troši na njih? Naravno da niste. Zato jer ako imate jedan centralni sustav zdravstvenog osiguranja u državnom vlasništvu i bolnice koje su isto u državnom vlasništvu i direktore tih ustanova koje također imenuje politika kakav sustav zdravstva očekujete? E pa upravo ovakav kakav imamo – nefunkcionalan i rastrošan. Bez odgovornosti svaka ideja o poboljšanju efikasnosti i kvalitete pada u vodu. Dok god stoji paradigma da je za novi automobil ili stan sasvim normalno otići u banku i dignuti kredit, dok učiniti istu stvar za zdravlje je ludost, neoliberalni kapitalizam, masoni i pljačka stvari se neće promijeniti.

Koje su moje neke (zle kapitalističke) ideje o reformi zdravstvenog sustava:

  1. Uvođenje konkurencije na tržištu osiguranja. Ukidanje obavezne uplate od 15 % od plaće te puštanje na volju osiguravajućim društvima da prave svoje izračune za svakog pojedinca osobno. Ostavljanje obaveze uplate osiguranja (samo je važan ponuđač osiguranja).
  2. Privatizacija državnih bolnica i klinika te ukidanje onih koje nisu zanimljive ulagačima (prije svega ponuditi mogućnost da zaposleni u ustanovama te građani tih sredina postanu suvlasnici). Ako je privatizacija zaista toliko društveno neprihvatljiva onda se poslovanje zdravstvenih ustanova mora dovesti u red izdvajanjem svih nemedicinskih djelatnosti iz poslovanja tih ustanova – pod hitno!
  3. Aktuarski izračun na osnovu povijesnih podataka postotka stanovništva koje nije u stanju podmirivati svoje troškove za zdravstveno osiguranje te osiguravanje potrebnih sredstava za takve slučajeve. Odredio bi se postotak prihoda od PDV-a, trošarina na cigarete i nekih drugih poreza kako bi se ta sredstva osigurala. Sredstva prikupljena na taj način raspršiti u više različitih fondova i strogo kontrolirati poslovanje istih.
  4. OSOBNA ODGOVORNOST – prve dvije točke će dovesti do onog što je najvažnije u cijelom sustavu. Do osobne odgovornosti osiguravajućih kuća, liječnika te pacijenata. Osiguravajuće kuće će se natjecati da ponude što konkurentnija osiguranja, liječnici (bolnice) će se nadmetati da budu što kvalitetniji, da ih pacijenti hvale te tako ostvare veće prihoda, a pacijenti će početi aktivnije paziti na svoje zdravlje kako ne bi plaćali veće troškove.

Je li ovo što pričam znanstvena fantastika? Pa trenutno, u našem društvu, nažalost jeste. Pokušajte kao ministar zdravstva provesti ove reforme i vjerojatno će vam naći (izmisliti) XY afera, razvući po medijima, tražiti da li je neki vaš rođak u desetom koljenu kao mali zlostavljao muhe te će vas diskreditirati kao ljudsku nulu, neoliberalnog fašistu itd itd. Interesne skupine koje isisavaju novac iz ovakvog sustava i odlično žive ne dopuštaju promjene koje bi omogućile cjelokupnom društvu da napreduje.

Zdravstvo košta. Zdravstvo je jedan od najproblematičnijih sustava svake države i zdravstvo pod hitno treba reformirati. Automobili su postali bolji, kvalitetniji, jeftiniji i dostupniji zbog konkurencije i slobodnog tržišta. Mobiteli danas imaju procesorsku snagu superračunala iz 90ih godina, a koštaju nekoliko 1000 puta manje zbog konkurencije i slobodnog tržišta. Najbolje svjetske knjige su dostupne za par dolara klikom miša zbog konkurencije i slobodnog tržišta. Naš svijet postaje bolji zbog konkurencije, slobodnog tržišta i privatnih poduzetnika. Zašto zdravstvu ne damo istu priliku? Naravno da se društvo treba pobrinuti za one zaista potrebite, ali ovakav sustav osiromašuje sve, a ne da rješava problem siromaštva.

Oglasi