Antifragile

by IsakN

Odavno sam završio Antifragile i mislio nešto napisati, ali tek sam sad našao nešto vremena pa evo kratki rezime. Taleb svakako nije jednostavan za čitati: skače s teme na temu, knjiga je ustvari skup njegovih eseja i razmišljanja pa se ne čini kao koncizna cjelina, miješa filozofiju sa tehničkim objašnjenjima, a najviše od svega dodaje (ponekad i previše) svoj ego u sve što piše. Ipak Taleba treba čitati. Jedan je od rijetkih koji je bez dlake na jeziku, dovoljno je situiran da je neovisan od politike i/ili korporacija. Novac je zaradio na tržištu, a opet poznaje i kako funkcionira visoko školstvo i znanost. Smatram da danas ne čitati Taleba je veliki propust. Ideje koje iznosi možda nisu nove, ali su zaboravljene i zanemarene u odnosu na dominantne (fragilnije) ideje današnjice.

Živimo u svijetu kojim vladaju slučajni događaji. Slučajnosti i sreća imaju više utjecaja nego smo i sami toga svjesni. Upravo zbog toga moramo se zaštititi od negativnih slučajnih događaja, a pokušati što više profitirati od pozitivnih. To je i osnovna ideja antifragilnosti. Taleb sve razdvaja u 3 kategorije: fragilno, robusno i antifragilno. I dok fragilno mrzi slučajnosti jer su jako osjetljivi na volatilnost i na black swan događaje dotle antifragilno jača u takvim okolnostima. Iskorištava volatilnost u svoju korist te jača. Robusnom je svejedno.

antifragile

Sve to skupa može zvučati nejasno pa pogledajmo primjenu ideje antifragilnosti u određenim društvenim i životnim aspektima:

Društveno i ekonomsko uređenje

Taleb kao ideal antifragilnog u današnjem svijetu navodi Švicarsku. Ne zbog nacističkog zlata, zlih iluminata ili nečeg sličnog u čemu bi ljubitelji teorija zavjere uživali već zbog društvenog uređenja. Švicarska ima relativno slabu središnju državu i dosta jaku lokalnu vlast. Fiskalna (a i brojne druge) politika je gotovo u potpunosti prepuštena lokalnim zajednicama. Ta decentralizacija daje Švicarskoj veliku dozu antifragilnosti. Prije svega ljudi u lokalnim zajednicama su odgovorniji prema svojoj zajednici i odgovornije upravljaju resursima nego vlade iz udaljenog glavnog grada. Drugo, važnije je da ako jedna lokalna zajednica prihvati loše politike to se neće raširiti na ostale te neće izazvati sustavni poremećaj. Odabir loše snažne centralne vlasti u centraliziranoj državi dovodi do urušavanja cijelog sustava. Treće, lokalne zajednice se mogu između sebe natjecati te kroz tu konkurenciju osnaživati jedni druge te evolucijom stvarati bolja i uspješnija društva i implementirati bolje politike. Veliko i centralizirano je fragilno, malo i disperzirano je antifragilno.

Primjer fragilnog su diktature. Iako danas brojni govore kako su Sadam, Gaddafi i ostali diktatori bili ustvari stabilizatori stanja u svojim državama to je potpuno promašeno. Vladavina diktature samo gura probleme pod tepih te čini cijeli sustav osjetljiv na rijetki događaj (smrt vladara, revolucija). To smo vidjeli u arapskim državama, ali isto smo npr. vidjeli i u bivšoj Jugoslaviji gdje je Titina smrt potpuno prokazala sustav za onakav kakav jest – potpuno fragilan iznutra. Bez “vladara” sve se raspalo. Rješenje nije u novim vladarima već u stvaranju sustava po uzoru na Švicarsku (pa makar to značilo i razbijanje današnjih nacionalnih država). Taleb odlično primjećuje koliko je tragedija što je jedan Beč zarobljen u Austriji, jedan Thessaloniki zarobljen u današnjoj Grčkoj ili jedan Alep u Siriji (najtragičnije od svega). Veliki povijesni gradovi koji su dali toliko toga dok su bili samostalni izgubili su toliko toga ulaskom u “velika” carstva i granice današnjih država.

Ekonomija

Osnovna ideja je opet – decentralizacija. Pored decentralizacije izuzetno važna je odgovornost ili ono što bi Taleb nazvao “skin in the game”. Za sve sudionike ekonomskog života trebali bi smo tražiti osobnu odgovornost i cijeniti one koji imaju uloženo u ono što zagovaraju. Ako gledamo analitičare koji predviđaju pad ili rast ovog ili onog ono što se trebamo pitati – što ti isti analitičari rade s vlastitim novcem te također zapisivati njihove procjene i provjeravati koliko su precizni. Problem je što brojni ekonomski analitičari koji dobivaju prostor u medijima nemaju apsolutno nikakvu osobnu odgovornost niti ih se pita kako upravljaju vlastitim financijama. Još manje se propituju rezultati njihovih procjena.

Taleb je posebno ljut na socijalizaciju gubitaka i “spašavanje” neuspješnih državnim novcem. Iako se u ekonomskoj računici takve stvari katkad i mogu opravdati problem je opet odgovornost. Ako se loši potezi ne sankcioniraju što onda sprječava iste direktore da svoje greške i neodgovorno ponašanje ponove. Naravno da su stvari kompleksnije od ovog jednostavnog objašnjenja, ali suština ostaje.

Taleb je također primijetio ono što su i brojni prije i poslije njega. Kada tvrtke narastu dovoljno velike počinju u suradnji s političarima stvarati nova regulatorna pravila koja onemogućuju konkurenciju i ulazak novih tvrtki na tržište. Sve to sprječava inovacije i rast produktivnosti te osigurava skoro monopolistički položaj velikim tvrtkama. I to je jako teško riješiti jer političari su uvijek i svugdje potkupljivi i ni najbolji zakoni/ustavi neće moći u potpunosti iskorijeniti ovakvo ponašanje. Talebov pristup je radikalan – on se zalaže za cijepanje tvrtki kada narastu do određene veličine. Tu se ne bih složio jer smatram da to nije rješenje jer sam ja osobno uvijek za evoluciju, a ne revoluciju. No problem je svakako prisutan i ne treba ga zanemarivati niti podcjenjivati.

 

Zdravlje

Izuzetno je zanimljiv Talebov pristup zdravstvu i medicini uopće. Iako treba uzeti u obzir osobnu komponentu da je Taleb preživio rak te možda i nije potpuno objektivan no neke stvari su svakako zanimljive. Ono s čim bih se ja osobno složio jest da je prva svrha medicine definitivno – “do no harm”. Danas smo svakako svjedoci da se propisuje previše lijekova, da se i za male prehlade daju antibiotici, a da ne govorimo o totalnoj zloupotrebi lijekova za psihička oboljenja (djeca počnu od puberteta gutati tablete za smirenje). I to je veliki problem modernog čovjeka. Medicina je postala previše ovisna o lijekovima i čarobne pilule dolaze na tržište svakodnevno. Ono što Taleb zagovara je vraćanje nekim zdravo razumskim rješenjima – kao što je ne unošenje štetnih tvari u organizam, pažljiv odabir namirnica i vježbanje. Naravno on je i tu ekstreman i predlaže vraćanje korijenima te zagovara ideju “jesti i trenirati kao pećinski čovjek”.

 

Budite konveksni, a ne konkavni

convex

Možda i najvažnija ideja koju bi trebalo ponijeti iz ove knjige je da uvijek pokušavamo ograničiti gubitke, a maksimizirati dobitke. Zvuči jednostavno i neinovativno, ali upravo u tome i jest snaga ove ideje. Nije nova, zvuči potpuno logično, ali je jako teška za ostvariti i ono najvažnije – većina ljudi prečesto zaboravi na nju (pogotovo kad je riječ o investiranju i biznisu). Ono što bi bio dobar primjer je npr. ulaganje 90:10 gdje 90 % imovine držimo u (relativno – treba paziti na hedgiranje valuta itd.) sigurnim (cash i slično)  pozicijama dok s 10 % tražimo priliku za jako rizično, ali potencijalno jako profitabilno ulaganje. Omjer 90:10 se može mijenjati naravno, ali osnovna ideja ostaje. Na taj način možemo izgubiti 10 %, ali možemo ostvariti potencijalno ogromne dobitke pogotovo u periodima velike volatilnosti i velikih poremećaja na tržištu što i jest osnovna ideja antifragilnosti – jačati pod utjecajem volatilnosti.

 

 

Oglasi