BiH nije Grčka…ali ide u tom smjeru

by IsakN

Senad Šepić je na cazin.netu objavio članak u kojem objašnjava (kako bi umirio ustrašene građane/birače) da BiH nije u istoj situaciji kao Grčka i da BiH neće postati Grčka. Gospodin Šepić u svojoj kolumni je ustvari precizno izvukao zaključak da BiH nije Grčka, ali da ide u tom smjeru. Ono u čemu se moje mišljenje razlikuje je u tome da smo mi bliže Grčkoj nego što mislimo. Pa idemo malo vidjeti i zašto tako mislim.

 

1) Dug

Grčka je praktički već odavno u bankrotu. Ne zadužuje se na tržištu već dugo i ovisna je o novcu MMF-a, ECB-a i EU. Ista stvar je i s BiH. Kako troika diktira uvjete Grčkoj, tako MMF diktira uvjete BiH. Kada Grčka učini ono što troika želi ovi puste novu tranšu pomoći. Kada BiH političari uspiju nešto dogovoriti što je zadao MMF dobiju novi tranšu kredita da pokriju proračunske troškove. Razlike u funkcioniranju države nema. BiH ima sreće što je bankarski sektor u BiH zdrav pa uspije kratkoročnim obveznicama i trezorcima dijelom pokrivati tekuću likvidnost. Što s druge strane nije dobro jer se domaća štednja umjesto u privatni sektor slijeva u državnu rupu bez dna.

Kad usporedimo zadnje izdanje trezorskih zapisa FBiH vidimo da su izdali 10 mil eura trezoraca uz prosječnu kamatu 0.51 % na 6 mjeseci. U isto vrijeme Hrvatska (usporediva država puna svojih strukturnih problema koja čak ima veći odnos dug/bdp i duže je u recesiji) ostvari kamatu od 0.4 % na 12 mjeseci (za više od 32 mil eura).

Ono što je činjenica jeste da je BiH značajno niže zadužena od Grčke. Odnos duga i BDP-a za BiH je 46 %, a za Grčku 175 %. Ali ne treba gledati apsolutne vrijednosti već druge dvije stvari: trend i strukturu. Trend zaduženja je za BiH rastući, (kao što je bio za Grčku), a struktura loša – javna potrošnja i gomilanje administracije (kao i Grčka). Trend se može vidjeti i na slici 1 gdje se vidi rast udjela servisiranja vanjskog duga kao % BDP-a. Ono što je sreća u nesreći za BiH je da su naši političari bili dovoljno nesposobni da nismo ni blizu ulaska u EU, a pogotovo Eurozonu jer bismo kao i Grčka sigurno iskoristili nisku cijenu zaduženja da zaposlimo još birača u javnoj administraciji i na nepotrebne javne radove te bi tako dug bio još i veći.

Te dvije stvari uz političku nestabilnost dovode do potencijalno zapaljive situacije gdje će MMF ukinuti financiranje i gdje će cijena duga za BiH eksplodirati, a time će cjelokupni sustav postati neodrživ. Takvo stanje u BiH bi bilo još gore zbog fragilnog političkog sustava koji samo može dovesti do novih (većih) podjela, optuživanja, populizma i bujanja još većih nacionalnih sukoba.

servisiranjeDuga

Slika 1. Servisirani vanjski dug u % BDP-a BiH

 

2) Struktura zaposlenih

Već sam ranije pisao da smatram strukturu zaposlenih najvećim problemom u BiH te bih to ovdje još jednom ponovio. Na slici 2. vidimo kretanje broja zaposlenih u javnom sektoru, dok na slici 3. vidimo kretanje broja zaposlenih u privatnom sektoru od VII/2008. do VII/2014. Ovakva neravnoteža je izrazito opasna. Druga važna stvar je da su plaće u javnom sektoru u prosjeku 54 % veće od plaća u privatnom sektoru.

 

JavniPoduzeca

Slika 2. Kretanje broja zaposlenih u javnom sektoru i državnim poduzećima

PrivatniBezJavnihPoduzeca

Slika 3. Kretanje broja zaposlenih u privatnom sektoru

Detaljnije o ovom problemu sam pisao ovdje. Podaci jasno pokazuju da nastavak ovakvog trenda vodi u spiralu propadanja iz koje će biti jako teško pronaći put. Još važnije od samog problema da državna administracija buja je to da zbog “sigurnijeg” radnog mjesta i prosječno veće plaće mladi ljudi žele ući u politiku i preko politike se zaposliti u javnom sektoru. Takva misalokacija talenata dovodi do daljnjih problema jer ti ljudi ne napreduju, ne stvaraju i ne poduzimaju. Drugi dio mladih koji ne može pronaći svoje mjesto u politici napušta državu. Tako da i ona kvalitetna privatna poduzeća imaju velikog problema pronaći kvalitetan kadar, što dodatno, uz sve ostale probleme, povećava nekonkuretnost.

 

3) Socijalni nemiri

U Grčkoj se već odavno protestira protiv mjera štednje i ukidanja socijalnih prava. Slična je stvar i u BiH. O prošlogodišnjim protestima sam također pisao ovdje. Sada imamo npr. na području USK štrajk policijskih službenika. Plaće policijskih službenika kasne i to je nedopustivo. Ali isto tako bi pored štrajka trebalo analizirati broj policijskih službenika, količinu administracije, masu plaća itd. Isto tako treba analizirati i samu sigurnost građana. Uzmimo baš prošlogodišnje proteste. Huligani su razbijali privatnu imovinu po ulicama. Gdje je bila policija? Gdje je tužiteljstvo? Mene zanima da li je bilo ko procesiran zbog onog što se dogodilo u Bihaću?

Sada imamo štrajk poljoprivrednika. Nezadovoljni su zbog poticaja koji im nisu isplaćeni. Također jasno je da je jedna vlada kupovala glasove davajući poticaje, a da druga vlada zbog prevelikih rashoda ne može te dugove isplatiti. Ali moramo jednom sami sebi reći istinu. Da ne možemo trošiti više od onog što uprihodujemo. Alkemija ne postoji. I da bi država, kanton ili općina jednoj skupini građana nešto dala, mora drugoj skupini građana nešto oduzeti. A taj proces dovodi do alokacije resursa iz profitabilnih djelatnosti u one neprofitabilne te tako dalje narušava konkurentnost.

Treći potencijalni socijalni nemir jesu prosvjetni radnici u USK (a vjerujem da je situacija slična manje-više u cijeloj BiH). Neisplaćene plaće, topli obroci itd. I dok god se ljutnja prosvjetnih radnika može razumjeti treba opet razjasniti da su prosječne plaće u prosvjeti veće od prosječne plaće u državi. Također treba reći otvoreno da je obrazovni sustav izrazito loš. Od osnovne škole do fakulteta kvaliteta obrazovanja u BiH opada. Nažalost BiH ne sudjeluju u PISA testovima, pa je teško kvantitativno usporediti obrazovanje BiH s drugim zemljama. I dok Slovenija, Hrvatska pa čak i Albanija sudjeluju PISA testovima kod nas to nije slučaj. Nisam nikad čuo da se iko buni u vezi s tim i da bi neko želio vidjeti rezultate svog rada. A rezultati rada u obrazovanju su isključivo u kvaliteti učenika.

Sve socijalne skupine imaju svoje razloge za štrajk i za nezadovoljstvo. Ali s druge strane privatni sektor koji stvara vrijednost i koji sve financira nema mogućnosti za štrajk. Poduzetnici i radnici u privatnom sektoru ne mogu štrajkati. Oni su na tržištu. Bore se s domaćom i stranom konkurencijom. I uspijevaju i dalje držati ovaj brod iznad površine. Uteg javnog sektora je jednostavno prevelik. Plaće su u odnosu na privatni prevelike, davanja prevelika u odnosu na ono što za tu cijenu dobivamo. I to se mora promijeniti ako ne želimo postati “Grčka”.

 

4) Doing Business

Izvješće o lakoći poslovanja za 2015. ne pokazuje nikakav napredak u odnosu na 2014.

– Ukupni rang: 147 (bez promjene u odnosu na 2014.)

– Dobivanje građevinske dozvole: 179 dana (bez promjene u odnosu na 2014.)

– Uvođenje električne energije: 125 dana (bez promjene u odnosu na 2014.)

– Porezi: 40 različitih plaćanja godišnje i nevjerovatnih 407 sati godišnje potrebnih za podnošenje svih tih plaćanja (51 radni dan). Zastrašujuće. (bez promjene u odnosu na 2014.)

– Provođenje ugovora: Izrazito važna stavka. Potrebno je 37 potvrda, sve traje nevjerovatnih 595 dana i košta 34 % od ukupne cijene ugovora. (bez promjene u odnosu na 2014.)

– Stečajevi: Jedna od rak rana. Nesposobni upravitelji i nefunkcionirajuće pravosuđe dovode nas do toga da stečaj u prosjeku traje 3.3 godine i da se uspije “spasiti” 36 centi na dolar. (bez promjene u odnosu na 2014.)

Zaključak je da vlast u godini dana nije uradila ništa da olakša poslovanje u BiH. Apsolutno ništa. A brojke su zastrašujuće. Iz svega ovog zaključak je da ne treba očekivati da će strani investitori doći u BiH i investirati niti da će se domaći poduzetnici odvažiti za veće investicije.

 

5) Dijaspora 

Dijaspora je vjerovatno najznačajniji dio gospodarstva BiH. Da bismo tu činjenicu stavili u perspektivu na slici 4 je prikazan odnos direktnih stranih investicija u BiH i transferi radnika iz inozemstva. Bez dijaspore BiH bi već davno bila u puno gorem stanju od Grčke. Ali ovo je s druge strane opasno jer se sve veći broj mladih iseljava iz BiH. Zbog toga se može dogoditi da ovi transferi u budućnosti budu manji jer dijaspora jednostavno neće imati kome slati novac u BiH. Kada se cijele obitelji počnu iseljavati ti prihodi će stati.

FDIvsTransferi

Slika 4. Direktne strane investicije vs. transferi radnika

 

6) Rješenja

Rješenja nisu komplicirana, nisu nikakva znanost. Ali su bolna. Za političare i njihove glasače koji sjede u administraciji i javnim poduzećima. Sve se svodi na oduzimanje moći političarima i javnom sektoru, a davanje moći građanima i poduzetnicima. Rješenja bi bila redom:

  • Institucije – čuo sam da je gospodin Šepić čitao Acemoglua i Robinsona tako da će on znati o čemu govorim. Pretvaranje političkih institucija u BiH iz ekstraktivnih u inkluzivne.
  • Liberalizacija – micanje svih prepreka poslovanju, smanjenje poreza, nameta na rad, regulacije itd. Značajno smanjenje administracije. Ukidanje razno-raznih inspekcija i prestanak maltretiranja poduzetnika.
  • Privatizacija – hitna privatizacija svih nemonopolskih poduzeća (npr. Bosnalijek, FDS, BH Telekom, Sarajevo Osiguranje itd.).
  • Decentralizacija – u smislu prenošenja fiskalne moći s viših instanci na niže, omogućiti konkurenciju u privlačenju investicija između općina.
  • Reforma školstva – razmišljanje o uvođenju modela vaučera u obrazovanju te tako stvaranje konkurencije i poboljšanje kvalitet.
  • Reforma zdravstva – država da se brine samo za najugroženije, konkurencija na tržištu osiguranja (bez monopola državnih zavoda), konkurencija, poticanje odgovornog ponašanja.
  • Reforma mirovinskog – svođenje računa koliko treba za isplatu trenutnim umirovljenicima. Stvaranje 2. stupa, otvaranje ulasku mirovinskih fondova, poticanje privatne štednje.
  • Ukidanje naknada za kantonalne, općinske, državne skupštine – volontersko bavljenje politikom.
  • Hitno provođenje svih mjera koje traže MMF i EU.
  • Državni proračun bez deficita. Stroga kontrola troškova.

 

7) Zaključak

Iako se slažem s gospodinom Šepićem da BiH nije Grčka bojim se da je jako blizu da postane. I ne slažem se da je važno da u politici imamo najsposobnije i najbolje. Ne. Mislim da najsposobniji i najbolji trebaju privatnom sektoru, a da političari trebaju donijeti samo odluku u kojoj odlučuju da se politika neće miješati u ništa. Da neće trošiti, da neće imati velike plaće, da će otpustiti ljude iz administracije, da će provesti reforme koje ionako ne moraju oni pisati već ih samo prepisati od MMF-a i EU, da će privatizirati javna poduzeća itd. Dakle od političara trebamo samo da se maknu i da puste da država živi. Ne trebaju ništa drugo raditi. Samo se ne miješati. Grčku nisu u problem doveli njihovi poduzetnici i privatni sektor nego su je u problem doveli političari i oni koji su glasali za njih i za jačanje javnog sektora i socijalnih prava. Grčku iz problema neće izvesti političari nego će je u konačnici iz problema izvući grčki poduzetnici, brodari, vlasnici hotela. Isto je i s BiH. Političari neka se samo maknu i prestanu gnjaviti, a sposobni ljudi koji nam i danas drže glavu iznad vode će riješiti stvari.

 

 

 

Oglasi