Financijska (ne)pismenost u hrvatskim medijima

by IsakN

Puna su nam usta financijske pismenosti. Zbog ekonomske krize, slučaja CHF, blokiranih, ovrha i svega ostalog financijska pismenost je postala top tema u javnosti i medijima. Država npr. pokreće financijsko opismenjavanje, Ekonomski institut Zagreb pravi istraživanja o financijskoj pismenosti, a Hrvati žele o tome učiti. Inače pratim medije (možda i previše), od televizije preko radija pa do razno-raznih novina i internet portala. Jedan od časopisa koji čitam od početka izlaska hrvatskog izdanja (uz preskočenih možda par brojeva) je Forbes. Smatram ga ozbiljnijom poslovnom novinom u nas te su znali imati zaista izvrsnih tekstova i reportaža. No sad moram uputiti i jednu kritiku jer dok od novinara nekih drugih listova ni ne očekujem da provjeravaju stvari koje objavljuju niti me ustvari briga, ovdje to nije slučaj, jer ime Forbes ipak nešto znači u poslovnom svijetu (vjerujem i da matica zna kakve su se stvari ovdje objavile ne bi im baš bilo svejedno).

O čemu se radi. Naime Forbes ima u svakom broju prilog o fondovskoj industriji. Jedna stranica, ništa posebno, ali veseli da netko o tome piše. U broju iz veljače 2015. piše kako je jedan fond (da ne spominjemo imena) ostvario rast u ovoj godini od 14 % te se to objašnjava većom uplatom (jer je fond sa skromnom imovinom pod upravljanjem). Nisam znao na što autorica članka misli te sam rekao ‘ajde dobro možda je jedno mislila, drugo napisala pa sam prešao preko toga. No potpuno ista stvar se dogodila i u sljedećem broju. Identična. Rast objašnjen uplatom. I čitao sam više puta da ne bih nešto zgriješio no ovdje se znači o elementarnom neznanju temelja fondovske industrije i tome kako se valuira fond.

Pokušajmo ukratko to objasniti:

Dvije stvari su važne. NAV (net asset value) fonda što predstavlja neto imovinu fonda i broj udjela (u osnovi možemo gledati kao broj dionica fonda).

Recimo da imamo fond koji ima danas NAV od 1.000.000 kuna te 100.000 udjela. To daje NAV/po udjelu od 10 kuna. To je cijena koju gledamo kad računamo prinos fonda.

Uzmimo sad da netko uplati 20.000 kuna u fond. Toj osobi se dodjeljuju udjeli po trenutnoj cijeni od 10 kuna. Dakle ta osoba dobiva 2.000 udjela. NAV fonda je sada 1.020.000 kuna te fond ima 102.000 udjela što daje NAV/po udjelu od … opet 10 kuna! Dakle cijena je 10 kuna. Prinos fonda je zbog ove uplate točno 0 %! Da je uplata bila 2.000.000 kuna broj udjela bi se povećao na 300.000 te NAV na 3.000.000 kuna, ali bi cijena opet bila 10 kuna te bi prinos iznosio točno 0 %.

Da je autorica članka utrošila malo više vremena uočila bi da je fond prodao jednu od većih pozicija koja je bila nelikvidna te ju je vjerojatno prodao uz značajnu premiju u odnosu na vrijednost koju je vodio u knjigama. No to je sad manje važno. Važno je što ovakve stvari stvaraju veliku glavobolju onima koji se bave financijama, kao i onima koji žele poboljšati financijsku pismenost nacije. Ako ovako pišu specijalizirane poslovne novine što onda očekivati od ostalih.

Žalosno je stanje u medijima, ali zato npr. imate mjesta kao što je gdje možete pročitati npr. ovakve stvari (a to su temeljne stvari koje nažalost u medijima ne možete) i drugih kvalitetnih blogova (napisat ću ubrzo listu toga što pratim).
Ipak kupite i Forbes i čitajte – imaju zaista odličnih stvari i ne bih protiv njih jer su sigurno pozitivan primjer, ali na ovakve elementarne stvari sam morao reagirati.

Oglasi