Interstellar i zamka loših ideja (zašto neka društva propadaju?)

by IsakN

Nedavno sam gledao Interstellar. Film je (meni) odličan, ali cilj rasprave nije filmska kritika. Ono što se događa u filmu jeste da je cijela Zemlja odnosno ekonomija zemlje doživjela negativni produktivni šok. Skup loših odluka i bihevioralni faktori dovode cijelo čovječanstvo u probleme. Bolest napada usjeve, čovječanstvo odustaje od tehnologije i napretka i vraća se poljoprivredi. Ne trebamo više inženjere nego farmere. Ali takve odluke ne pomažu već dovode do još većeg propadanja. Sve to se može svesti pod jedan zajednički nazivnik – zamka ideja (eng. idea trap).

Ako promatramo slučajne procese u prirodi većina ih se na dugi rok približava srednjoj vrijednosti (ono što nazivamo regression toward the mean). Možemo li isto očekivati kad je riječ o napretku nekog društva/države? Hoće li one zemlje koje su izrazito uspješne danas, biti nešto lošije sutra, dok će one lošije popraviti se i biti bolje? Ne baš. Jedna od osnovnih činjenica ekonomskog rasta je da siromašne države u prosjeku ne sustižu one bogate. A dokazano je da to ne čine zbog loših politika. Recimo da je neka zemlja u veoma lošoj situaciji. Ekonomija propada, ljudi su nezaposleni, siromaštvo raste. Ali izbori dolaze ubrzo. Neke nove stranke i neki novi ljudi su se pojavili. Očekujemo promjenu na bolje. Nažalost ona izostaje. Uzmimo npr. BiH. Zemlja stagnira ili propada već dugi niz godina. Iako smo dobili demokraciju nikako da ostvarimo ozbiljan ekonomski rast. Broj stranaka i političara je ogroman, međutim da li ste ikad čuli nekog političara da kaže nešto ovakvo: “Kopirat ćemo politički model uspješnih zemalja kao što su Singapur, Hong Kong, Švicarska i Južna Koreja!”? Nikad. A koliko ste puta čuli ideju da trebamo “jaču državu”, “povratak u socijalizam”, “nećemo privatizirati” itd? Veliki broj puta. Ogroman broj puta.

Bryan Caplan je razvio teoriju koja i po meni itekako ima smisla. Uzmimo 3 varijable – ekonomski rast, politike i ideje. Te 3 varijable opisuju sustav zemlje. Tri su zakona gibanja koja opisuju ovaj sustav:

1) Dobre ideje uzrokuju dobre politike

2) Dobre politike uzrokuju rast

3) Pozitivan rast uzrokuje dobre ideje

I dok su prva dva zakona intuitivna treći to svakako nije. Međutim istraživanja su pokazala da itekako vrijedi. Uzmimo npr. siromašne obitelji čiji osobni dohodak raste. Iako počinju sa niske baze oni prihvaćaju ekonomske zakone, postaju financijski obrazovaniji te prihvaćaju kapitalizam i slobodno tržište. Sa druge strane bogate obitelji čiji osobni dohodak opada iako su apsolutno bogatiji od ovih prvih zbog negativnog rasta dohodka postaju iracionalni, odbacuju ekonomske zakone te teže centralnom upravljanju.

Ono što nam ovi zakoni govore jeste da ako društvo počne sa dobrim idejama, izabere dobre politike koje će dovesti do rasta, taj proces će se nastaviti. I društvo prosperirati. Međutim, s druge strane loše ideje će izabrati loše politike što će dovesti do pada ekonomije te nastaviti s lošim idejama, politikama te dovesti do društvenog propadanja. Očiti primjer (real world eksperiment jeste Koreja). Na slici 1 vidimo korejski poluotok u mraku i jasno nam je da su dobre ideje i dobre politike dovele do rasta i prosperiteta u Južnoj dok su loše ideje i loše politike dovele do raspada društvenog tkiva u Sjevernoj Koreji.

koreaindark

Slika 1. Korejski poluotok u mraku

Upravo to što se dogodilo Sjevernoj Koreji dogodilo se cijeloj planeti u Interstellaru. Društvo je upalo u zamku loših ideja te dovelo do propadanja koje se ne zaustavlja. Što je potrebno da bi se izašlo iz ove zamke? Zdrav razum. Međutim njega obično nema, zato jer kada stvari postanu loše zdrav razum je teško pronaći. Vidjeli smo to bezbroj puta u povijesti. Od Rimskog Carstva gdje je Dioklecijan “štampao novac”, uveo ogromne poreze te uništio Carstvo iznutra (ne samo on), preko Njemačke za vrijeme Hitlera pa sve do danas gdje npr. Mađaraska koja je nekad bila dio uspješnog Austro-Ugarskog carstva se danas vraća u socijalizam pod kojim je toliko propatila od 1945. Loše ideje, loše politike, raspad.

Ljudi reagiraju svojom (pogrešnom) psihologijom. Uzmimo npr. rat. Za vrijeme rata cilj nam je agresivna vlada i agresivni političari koji će se čvrstom rukom obračunati sa neprijateljem. Međutim da li to isto vrijedi i za vrijeme mira? Kada se njemačka nakon 1. svjetskog rata raspadala ljudi su za inflaciju i sve druge probleme krivili Židove. Lakše je bilo naći žrtveno janje nego iskoristiti zdrav razum. Treba shvatiti da kada dolazi do raspada društvenog tkiva čovječanstvo nestaje. Kada su ljudi gladni teško je razmišljati razumno. Puno je lakše očekivati da će neko potezom pera učiniti stvari bolje. Tada na vlast dolaze populisti, a populizam je opasan.

Zašto se stvari ikad mijenaju? Pa jednostavno neke zemlje imaju sreće. Na vlast dođu političari koji su možda čitali pravu literaturu ili imaju hrabrosti da provedu reforme. Zato neke zemlje uspiju. Zato npr. Estonija napreduje, a Mađarska propada.

Ideja je da ljudi koji imaju razuma i zagovaraju slobodno tržište, kapitalizam i demokraciju ne trebaju zagovarati raspad i propadanje jer to je plodno tlo za komunizam, fašizam i druge oblike loših politika. Treba težiti stalnom (koliko god mali bio) rastu, marginalnom progresu. Razumne ideje do ljudi lakše dolaze onda kad se osjećaju dobro. Zato nikad ne treba težiti raspadu, bankrotu i sličnim stvarima (koje mnogi libertarijanci zazivaju) već treba što prije doći do rasta te provoditi krupnije reforme kada stvari idu dobro. Iako se i to na ovim prostorima čini kao nemoguća misija (jer mi smo već odavno upali u zamku loših ideja).

Završimo s pjesmom iz filma s kojim smo počeli. Borimo se protiv “smrti”. Borimo se protiv loših ideja i nemojmo se predati populizmu elita koje danas vladaju i učinimo da naše društvo prosperira.

Do not go gentle into that good night,
Old age should burn and rave at close of day;
Rage, rage against the dying of the light.

Though wise men at their end know dark is right,
Because their words had forked no lightning they
Do not go gentle into that good night.

Good men, the last wave by, crying how bright
Their frail deeds might have danced in a green bay,
Rage, rage against the dying of the light.

Wild men who caught and sang the sun in flight,
And learn, too late, they grieve it on its way,
Do not go gentle into that good night.

Grave men, near death, who see with blinding sight
Blind eyes could blaze like meteors and be gay,
Rage, rage against the dying of the light.

And you, my father, there on the sad height,
Curse, bless, me now with your fierce tears, I pray.
Do not go gentle into that good night.
Rage, rage against the dying of the light.

Oglasi