Struktura zaposlenih je možda najveći problem Bosne i Hercegovine

by IsakN

Izbori u BiH su prošli. Rezultate neću komentirati jer manje-više za mene su bili i očekivani. Ono čime se želim pozabaviti u ovom postu je po mojem mišljenju krucijalni problem države i društva.

U postu Quo vadis BiH prije više od dvije godine govorio sam o kretanju BDP-a, investicijama te zaposlenosti, a u postu Struktura birača u BiH o poreznim platišama i konzumentima. Vrijeme je došlo da se te teze revidiraju i podaci osvježe.

Brojni mediji su prije izbora prenosili optimistične podatke o tome kako jedino u BiH (od zemalja regije) raste broj zaposlenih.

Međutim niko se nije pozabavio strukturom.

Na slici 1 vidimo kretanje ukupnog broja zaposlenih u BiH. Možemo primjetiti da je broj zaposlenih značajno pao od 2008. do 2010. Taj pad je uvjetovan recesijom koja je pogodila cijeli svijet, Europu pa time i BiH. U 2011. vidimo rast te ponovni pad sve do ove godine. Što se promijenilo? Pa investicije u autoceste. Izgradnja autocesta u FBiH te RS gura broj zaposlenih. Ali to nije jedini pokretač. Broj zaposlenih konstantno raste i u javnom sektoru.

 

Ukupno

Slika 1. Kretanje ukupnog broja zaposlenih u Bih od 2008. do 2014.

 

Na slici 2 možemo vidjeti kretanje broja zaposlenih u javnom sektoru (uključujući i javna poduzeća) , a na slici 3 kretanje broja zaposlenih u privatnom sektoru.  Jasno je kako javni sektor značajno povećava broj zaposlenih od 2008. Dakle na vrhuncu krize javni sektor je dodavao po 5.000 radnih mjesta godišnje dok je privatni sektor gubio po 10.000. Održivo?

Nakon rasta 2011. privatni sektor opet počinje gubiti radna mjesta dok javni ne posustaje u rastu. Sve do 2014. kada raste i privatni što je objašnjeno već povećanim građevinskim radovima na autocestama i povezanoj prerađivačkoj industriji. U 2014. javni sektor i dalje zapošljava.

 

JavniPoduzeca

Slika 2. Kretanje broja zaposlenih u javnom sektoru i državnim poduzećima

 

 PrivatniBezJavnihPoduzeca

Slika 3. Kretanje broja zaposlenih u privatnom sektoru

Ono što je još opasnije u cijeloj priči je omjer plaća privatnog i javnog sektora. Na slici 4 je kretanje prosječne plaće za javni sektor, dok je na slici 5 kretanje prosječne plaće za privatni sektor.

PlaćeJavni

Slika 4. Kretanje prosječne plaće u javnom sektoru (u BAM)

PlaćePrivatni

Slika 5. Kretanje prosječne plaće u privatnom sektoru (u BAM)

Prvo što upada u oči i što je najvažnije da je prosječna plaća u javnom sektoru značajno veća od prosječne plaće u privatnom sektoru. Trend je uzlazan u obe kategorije. Mislim da u oči upada 2013. gdje je došlo do naglog rasta plaća u privatnom sektoru. Tu se dogodila promjena u zavodu za statistiku. Promijenili su klasifikaciju radnih mjesta i meni se nije dalo tražiti šta su sad gdje stavili. Uglavnom dodali su Informatiku kao posebno područje gdje su plaće značajno veće od prosjeka te tehnička i znanstvena zanimanja gdje su plaće isto dosta visoke. Ja sam to pribrojao privatnom sektoru iako vjerujem da je većina toga u javnom sektoru (broj informatičara po državnim upravama i javnim poduzećima), ali dobro neka bude ovako. Ono što je jasno da i po novoj klasifikaciji plaće opet padaju u privatnom sektoru u 2014. dok u javnom sektoru OPET rastu. Dakle stvari su prilično jasne.

I sad dolazimo do onog krucijalnog dijela. Broj poreznih konzumenata i poreznih platiša. Ako u porezne konzumente ubrojimo sve zaposlene u javnom sektoru, nezaposlene, umirovljenike i ostale, ali bez djece (dakle samo gledamo broj registriranih birača), a u porezne platiše zaposlene u javnom sektoru dođemo do zastrašujuće brojke da 14 % stanovništva financira ostalih 86 %.

PlatišeVsKonzumenti

Slika 6. Platiše vs. konzumenti 2014.

Valjda je svima jasno (ili nekima nije) da je ovo stanje neodrživo. Apsolutno neodrživo. Ovo će dovesti do bankrota države što bi u slučaju BiH moglo dovesti do socijalnih nemira, novog buđenja nacionalnih nezavoljstava itd. Ovakvo stanje je izrazito lako zapaljivo i treba ga riješavati. Nadam se, iskreno se nadam, da će buduće vlade krenuti s reformama i restrukturiranjem gospodarstva. Nužno je privatizirati preostalu državnu imovinu i staviti je u funkciju.

Iz istraživanja MMF-a od 2005. dolaze podaci da je u BiH 70 % poduzeća u državnom vlasništvu poslovalo negativno naspram samo 25 % u privatnom. Privatno funkcionira. Državno je je neefikasno. A svako odgađanje dovodi do novog pada i uništenja kapitala (vidi Bosnalijek, FDS itd.).

Na slici 7. vidimo kretanje vanjskog duga države, a na slici 8. kretanje trgovanja na burzama (SASE i BLSE). Javni dug raste. Taj trend je očit. Na sreću zadnjih godina rast je nešto usporio, ali ako pogledamo kretanje prometa na burzama vidimo da se najviše trguje dužničkim papirima (i to su sve obveznice države i entiteta). Glavni kupci su domaće banke. Dakle država doslovno isisava kapital sa tržišta i ostavlja manje prostora privatnom sektoru (podaci su iz godišnjeg biltena CB BiH).

VanjskiDugDržavnogsektora

Slika 7. Kretanje vanjskog duga državnog sektora u BiH

KretanjeBurzaEquityVsDebt

Slika 8. Trgovanje na burzama u BiH (equity vs. debt)

Mislim da ne treba trošiti puno riječi jer podaci govore sve. Javni sektor u BiH je ogroman i jednostavno guši razvoj privatnog sektora. Plaće su veće u javnom sektoru te raste broj zaposlenih. Veće plaće će naravno privlačiti talente u javni sektor što ima i dodatnu otežavajuću okolnost jer to privlači mlade ljude u javni sektor, politiku i stranke umjesto u privatni sektor i poduzetništvo.

U BiH ne postoji neoliberalni kapitalizam. Kad bismo još ubrojali poduzeća koja isključivo rade sa državom ti podaci bi bili još strašniji (i bojim se takvih podataka ako ih neko jednog dana analizira).

P.S. Ako neko ima neke ispravke vezano uz podatke i navedeno neka se javi, jer je ovo “prljava” analiza. Za jednu detaljniju bi trebalo značajno više vremena.

Dodatak:

[1] Podatke koje sam koristio su iz državnog zavoda za statistiku i statistike Centralne Banke.

[2] U državna poduzeća ubrojao sam: Elektroprivrede (BiH, RS, HZHB), Telekom BiH, Telekom Mostar, Pošte, Autoceste, Željenice, TV i Aluminij (moglo bi se tu dodati još tolika, ali ja sam uzeo one najveće i koje smatram monopolima).

[3] Broj zaposlenih u državnim poduzećima sam nalazio iz raznih izvora (izvještaji, vijesti itd.) te možda nisu točni. Također uzimao sam ih fiksno u godinama za koje sam našao podatak (pokušao sam sve naći za 2014.) te se taj broj ne mijenja kroz godine.

[4] Iz plaća privatnog sektora izbacio sam financijski sektor koji utječe sa malim (zanemarivim) brojem zaposlenih, a ima prosječno značajno veće plaće te je očiti outlier.

[5] Što se dogodilo 2011. da je došlo do rasta? – ECB je počeo sa LTRO i upumpao novac u europsku ekonomiju što se prelilo i u BiH. Vidjeti https://www.jpmorganassetmanagement.lu/EN/dms/Guide%20to%20the%20Markets%20Quarterly%20[MKR]%20[LU_EN].pdf  (slajd 9)

[6] Istraživanje MMF-a je  IMF Country Report No. 05/198: Bosnia and Herzegovina: Selected Economic Issues, International
Monetary Fund, June 2005, str. 38

[7] O privatizaciji u BiH http://ti-bih.org/wp-content/uploads/2011/03/PRIVATIZACIJA_DRZAVNOG_KAPITALA_U_BiH1.pdf

Oglasi