Populizam (nastavak)

by IsakN

Gledam kandidata SDP-a za člana predsjedništva BiH Bakira Hadžiomerovića koji govori kako se “stranci žele dokopati BH Telekoma i EPBiH”.

Taj zastrašujući video pogledajte ovdje. On je sumacija svih naših problema. Populizam. Teorije zavjere. Kriv je netko drugi.

Već sam u prethodnom postu govorio kako je populizam izuzetno opasan, ako nije i najopasniji. Populizam rastapa samo društveno tkivo. Uvjerava ljude da će nekim čarobnim potezima stanje biti bolje. Uvjerava ih da mi možemo svašta. Da možemo zanemariti stvarnost. Ali kako je netko puno pametniji od mene rekao stvarnost možemo zanemariti, ali ne možemo zanemariti posljedice zanemarivanja stvarnosti.

Pogledajmo nekoliko zanimljivih primjera populizma i zanemarivanja posljedica zanemarivanja stvarnosti koji su rezultirali velikom štetom za državu i građanje iz okruženja i u BiH.

1. Slovenija – NLB

Slovenija je početkom 90ih prilikom raspada Jugoslavije odlučila da nema razloga da isplati deviznu štednju građanima drugih republika u Jugoslaviji. Da je to ok i da je to pravno ispravno. Jer, eto, tamo je rat, firme nam ne mogu vraćati kredite pa nećemo ni mi građanima štednju. Šta uraditi? Osnovati umjesto Ljubljanske banke NOVU ljubljansku banku. Aktivu prebaciti na NLB, a pasivu ostaviti na LB. Genijalno rješenje. Međutim postoji jedan problem. Možda bi Ustavni sud takvu odluku politike srušio. Pa šta učiniti? Upisati zakon o NLB-u u Ustav. Zamislite tu perverziju. Ali rješenje je elegantno zar ne? Lova ostaje u Sloveniji, banka nastavlja poslovati. Sve super.

Ili ne? Dođe tako 2014. u kojoj je Sud za ljudska prava donio odluku da Slovenija lovu mora vratiti štedišama. Svim štedišama. I da ima godinu dana da riješi taj problem. A to je veliki udar od nekih 350 (ako ne i više) mil. eura. Zanimljivo zar ne? I sad se političari pozivaju kako to nije pravedno i kako firme u npr. Hrvatskoj nisu vratile kredite. Ali NLB je imala pravo tužiti te firme pred hrvatskim sudovima (što nije jer onda priznaje da je ustvari pravni nasljednik LB). A mnoge od tih firmi su propale (za vrijeme rata i kasnije). Ali opet se vraćamo na osnovu da se aktiva i pasiva banke ne mogu razdvojiti. Ali šta to naše političare briga, oni najbolje znaju. Populizam vrhunski. A sve te silne stotine milijune će platiti građani.

2. Slovenija – Privatizacija općenito

Slovenija se najduže opirala privatizaciji. Ideja je bila sve da ostane u domaćim rukama i teći će med i mlijeko. I tako će “naši” vrhunski menadžeri preuzeti “naše” firme tako što će se zadužiti u “našim” bankama, a kao kolateral staviti upravo “našu” firmu koju preuzimaju. Genijalno zar ne? Privatno, a naše! Međutim neće ići. Firme su opterećene dugom, nema svježeg kapitala, nema razvoja, nema ulaganja, a “naši” menadžeri su se pokazali kao nesposobni kleptomani. Rezultat. Uništene firme koje hitno trebaju kapital pa će se privatizirati po puno nižim cijenama. Uništen bankarski sektor koji će prvo država morati dokapitalizirati, a zatim hitno prodati.

Cijena? Samo banke jedno 3-4 mlrd eura. Ostalo pitaj boga, sigurno nekoliko desetaka mlrd. Plus oportunitetni trošak. Sve će platiti građani.

3. Slovenija – Izbrisani

Još jedna genijalna ideja slovenskih komunjara iz 90ih. Ova priča je već bezbroj puta ispričana. Slovenija je odlučila da neki građani nisu građani Slovenije iako su imali legalno reguliran boravak u Sloveniji u vrijeme raspada Jugoslavije. I tako su mučili te ljude 20ak godina. A onda je opet taj prokleti Sud za ljudska prava donio presudu po kojem Slovenija ima obeštetiti te iste izbrisane. Rezultat nekoliko stotina milijuna eura. I velika, ogromna međunarodna sramota. Platit će naravno građani.

A tako je lijepo zvučala ta ideja “naših” genijalnih političara?

4. Hrvatska – Petrokemija, INA, Brodogradilišta

Ovo sam sve stavio pod jedan primjer jer se sve svodi na isto. “Naše” firme moraju biti “naše” i nećemo ih prodati nekim strancima. Ali ne znamo njima upravljati, nemamo kapitala i uprave su uglavnom nesposobne i lopovske koje isisavaju te iste tvrtke pod izgovorom da moraju ostati “naše”.

Brojni su spominjali nužnost privatizacije Petrokemije i bili dočekani kao izdajnici naroda koje treba spaliti na lomači. Nekoliko godina kasnije Petrokemija ima negativan kapital te je država spašava. Potencijalni gubitak je nekoliko mlrd kuna. Platit će građani.

INA je neka slična neverending priča, dok su brodogradilišta priča za sebe. Tu su mlrd, ali eura, potrošene da bi se na kraju došlo do toga da je privatizacija nužna i da broj radnika treba smanjiti. Tu je toliko novca spaljeno da je zaista smiješno (žalosno) uopće o tome govoriti.

A glavna ideja poveznica – “naše” firme u “našim” rukama. Mrzimo profit i kapitalizam. Volimo “naše” i socijalizam. Wohoooo…platit će građani (barem onaj dio koji radi u privatnom sektoru i stvara neku vrijednost).

5. BiH – Bosnalijek, FDS

Jednako kao 4. ali samo u BiH. Strateške firme koje moraju biti “naše”.

Bosnalijek je 2007. imao dobit od 7.796.000, 2012. 5.295.214, a 2013. 1.020.000. Dok firme iz farmaceutske industrije bilježe konstantan rast. Koga zanima pogledati Belupo, Krku, Plivu, JGL (kad govorimo samo o regiji). Pad, pad i pad. Neko spaljuje “naše” novce pod krinkom držanja firme u “našim” rukama. I nijedna stranka ni iz vlasti ni iz opozicije nije nikad zagovarala privatizaciju. Jedino su govorili kako će oni bolje upravljati. A stanje je jasno.

Ja zaista ne razumijem šta će jednoj državi tvornica duhana. Je li to nešto od strateške važnosti? Ako nas napadnu prirodne katastrofe ili rat važno je da imamo šta pušiti? Duhanska industrija se konsolidira, a FDS propada. Adris (TDR) je nudio oko 120-130 KM po dionici. Ali neeee, to mora biti “naše”. Sad je cijena na burzi 40-50 KM i padat će. I Adris pokušava izaći iz duhanskog biznisa. Puno previše propusta. Gdje se veliki novac mogao zaraditi, veliki novac će se izgubiti. A novac znači razvoj, ulaganja, radna mjesta, prosperitet.

Da ne govorimo o BH telecomu čiji prihodi i dobit padaju konstantno i umjesto da se prodao kad se za njega najviše moglo dobiti on i dalje u državnim rukama.

Pod parolom “naše” mnogi su nas pokrali. I dalje žele da većina toga ostane – državna tj. “naša”, a u stvarnosti njihova.

6. Srbija – Kosovo

Politika u Srbiji je dugo uvjeravala svoje građane da je Kosovo integralni dio Srbije, da ga neće nikad dati, da će ovo da će ono. I zbog tog Kosova su ratovali, bili pod sankcijama, bombardirani, a na kraju ostali bez njega. A sve zbog populizma i glupe ideje da nešto pod svaku cijenu mora ostati “naše” (slično je u BiH sa ljudima koji žele da pod svaku cijenu RS ostane dio BiH, a da Hrvati ne dobiju 3. entitet). Cijena koju su građani Srbije platili za Kosovo je nemjerljiva. Milijarde i milijarde eura, ljudski životu, međunarodni ugled itd itd itd. Sve pod parolom “NAŠE”. A moglo se stvari urediti i jednostavnije. Pustiti Kosovo da ide svojim putem, živjeti sa njima u odličnim susjedskim odnosima, trgovati, poslovati, surađivati. Ali….

Dakle čuvajte se populizma. Čuvajte se Bakira, Bakira, Fahre, Mile, Čove i svih ostalih populista s političke scene u BiH. Čuvajte se kad Vam neko prodaje parolu “našeg” jer to obično znači da će se oni obogatiti, a svi ostali osiromašiti. Vjerujte u slobodno tržište, privatizaciju, privatni sektor, poduzetništvo. Slavite poduzetnike. Slavite frizere, zidare, doktore, programere, bankare. Ne težite uhljebljenju u javnom sektoru. Prezirite uhljebe. Prozivajte ih. Oni troše Vaš novac i novac Vaše djece. Oni se zadužuju, a dug ćete platiti Vi. I prozivajte javno populiste. Recite im u lice da lažu i da nemaju pojma. Jedino tako ćemo možda jednog dana krenuti putem prosperiteta.

socialism

Oglasi