Poduzetnici, ovi, oni….

by IsakN

Vuk Perišić ima dobar tekst na t-portalu o tome kakve poduzetnike ima Hrvatska. U njegovom tekstu se ustvari može vidjeti zašto danas ljudi na prostorima bivše Jugoslavije mrze poduzetništvo i poduzetnike identificiraju sa kriminalom, pohlepom i nepoštenjem. Problem je što ljudi ne prepoznaju prave probleme. Uglavnom se mogu čuti rješenja koja vode u socijalizam – “država treba ovo”, “država treba ono”, “kad je bio Tito sve je bilo NAŠE i nije se smjelo tako” itd itd…  Stvar je u tome što je upravo država problem, a ne rješenje.

Slučaj 1: Privatizacija

Svi znamo kako je tekla privatizacija. Nekima su firme doslovno poklonjene, a recimo zanimljiv slučaj za koji znam je da državna firma uzima lihvarski kredit od stranačkih sponzora od po 30+ % kamate (iako joj čak po bilanci i novčanom toku taj kredit uopće ne treba) i kroz neko vrijeme firma pretvori taj dug u vlasništvo i to je to.

Slučaj 2: Bankovni krediti

Banke su najprije bile državne. Poduzetnik domesticus ima viziju ima san, ali nema para. Nema veze (ustvari ima VEZE) jer je jako domišljat. Ode u banku i kaže da će privatizirati firmu XY, ali nema novaca pa bi rado da mu ta banka da novac, a kredit neće vraćati on nego ta firma koju će u budućnosti privatizirati. Slovenci su npr. taj model doveli do savršenstva (sad im doduše treba mnogo mlrd eura da dokaptiliziraju banke, ali nema veze). Naravno nema banke na svijetu koja bi to odobrila. Ups, nema PRIVATNE banke na svijetu koja bi to odobrila. Državne, sa pravim vezama itekako mogu. Koliko je tu kapitala uništeno teško je izračunati.

Slučaj 3: Javni radovi

Neke firme su postojale samo zbog toga da bi izvlačile novac kroz javne radove i djelile profit sa onima na vlasti. Rentijerstvo 101. Problem s tim nije što uzimaju drugim poduzetnicima posao, nego što hrpe javnog novca odlaze u promašene, nepotrebne investicije. A sav taj novac je prikupljen od ostatka privatnog sektora čime je taj zdravi ostatak ostao oslabljen.

Slučaj 4: Porezi i inspekcije

Iako ja plaćanje poreza smatram lošim u svakom obliku neki ipak imaju povlašteni položaj dok druge zatvaraju ako nisu platili par eura poreza. No inspekcije su još perfidniji način borbe protiv konkurencije. Ako kontroliraš inspekciju onda možeš zatvoriti firmu svog direktnog konkurenta na neko vrijeme i time ga nakon određenog vremena ustvari dovesti do propasti. A koliko je propisa ja mislim da je nemoguće pridržavati se svakog – onaj ko želi uvijek će naći nešto.

Slučaj 5: Neplaćanje drugih obaveza

Ako imate veze u javnim poduzećima npr. komunalnim možete dugo vremena ne plaćati svoje račune, dok obični građani i drugi poduzetnici to ne mogu.

Slučaj 6: Javne dražbe

Ovo je posebno zanimljivo za razna javna zemljišta, zgrade i slično. Gotovo uvijek su pobjednici oni povezani sa trenutnom vladajućom garniturom. Zemljišta se potplaćuju pa nastaju rupe u proračunu koje opet plaćaju svi ostali.

Slučaj 7: Stečajevi (odnosno nepostojanje istih)

Kod nas stečajevi skoro nikad ne završavaju ili završavaju onda kad se dug državi te firme popeo sa npr. 100 eura na 1,000,000 eura i kada sva imovina pripadne državi, a ona onda proda firmu “očišćenu” od dugova za dijelić kapitala firme nekom svom “jaranu”. Ili npr. u Hrvatskoj se izmisle predstečajne nagodbe kako bi ti paraziti i dalje parazitirali na tržištu uz uproštene dugove (ali o stečajevima više u jednom narednom postu).

Ovo su samo neki slučajevi, a toga je još. Međutim ljudi koji ovako posluju NISU poduzetnici. Oni su rentijeri koji koriste upravo to što država i vlast svoje pipke ima u svemu i to što građani vole da država sve regulira i nadzire. A kada država regulira, tada država određuje pobjednike. A onda ti pobjednici nisu sposobni stvoriti novu dodanu vrijednost ili zakoračiti na vanjsko tržište. Oni koji žele konkurirati jednostavno ne mogu kvalitetom nadjačati sve ove makinacije, zato smanjuju cijenu, a to smanjuje i cijenu rada (i onda se stvara dojam da poduzetnici “iskorištavaju” radnike). Ovako dolazi do misalokacije resursa, talenata te potpune distorzije tržišta.

Ali još uvijek u našem društvu postoje oni pravi poduzetnici koje treba itekako cijeniti. To nikad ne smijemo zaboraviti.

Dakle ponovimo gradivo:

Poduzetnici =vrijedni ljudi koji riskiraju na tržištu da bi stvorili vrijednost

Rentijeri = oni koji imaju veze s politikom, a posluju u privatnom sektoru po privilegiranim uvjetima i parazitiraju na račun svih ostalih

Kriminalci = političari (kriminalce ne treba tražiti među poduzetnicima, u mračnim ulicama ili u kući Michaela Corleonea – oni sjede u parlamentima, vijećima, premijerskim, ministarskim, načelničkim, gradonačelničkim i drugim foteljama).

Vuk Perišić izvrsno završava:

Taj kriminal nije imanentan poduzetništvu – ono je u normalnim okolnostima pokretač napretka i društvene dinamike – nego je posljedica povijesnih anomalija u kojima je poduzetništvo nastajalo ili pokušavalo nastati. Nažalost, na stanovit način je raspetljavanje tih nejasnoća postalo nebitno. Danas, ljudi s moralnim i intelektualnim integritetom koji imaju poduzetnički nerv i bilo kakvu vrst sebi i društvu korisne sposobnosti – što znači da nisu skloni ćoravim ili mutnim poslovima – tu će energiju radije uložiti u Odlazak.

I to je najveća tragedija – što ovakva politika i ovakva vlast tjera one koji bi mogli stvoriti novu vrijednost da napuste zemlju!

fedparlament

Slika 1. Okupljanje mafije u BiH

Oglasi