renesansa

Renesansa – franc. Renaissance = preporod

Month: Siječanj, 2014

Regulacija štiti jake, a šteti slabijima

Čitam ovaj odvratan članak na ekapija.ba i ne vjerujem…

Dakle kažu ovako:

Zbog učestalih pojava stvaranja nelojalne konkurencije kroz neprimjereno reklamiranje stomatološke privatne prakse putem printanih i elektronskih medija, a u skladu sa zakonskim propisima i drugim aktima  koji reguliraju oblast zdravstva, po procjeni Stomatološke komore Federacije ukazala se potreba za uređivanje oblasti načina oglašavanja i isticanja naziva privatne stomatološke prakse zabranom reklamiranja na način propisan odredbama Pravilnika o načinu oglašavanja i načinu isticanja naziva privatne prakse.

Tako je u cilju zaštite interesa stomatološke djelatnosti, te u skladu sa načelima stomatološke zdravstvene zaštite i Kodeksa stomatološke etike i deontologije, Skupština Stomatološke komore Federacije BiH, 11.10.2013. godine donijela Pravilnik o načinu oglašavanja i načinu isticanja naziva privatne prakse. 

Prim. dr. Edin Muhić, predsjednik Stomatološke komore FBiH i vlasnik ordinacije Muhić u izjavi za portal eKapija.ba pojašnjava da je zabranjeno reklamiranje, a dozvoljeno oglašavanje, koje je po njegovim riječima čak i poželjno, jer se na taj način informiše javnost gdje može obaviti određene preglede i dobiti određene usluge. Međutim, reklama u smislu da je nešto jeftinije, a kvalitetnije nego kod drugih, nije dozvoljena.

Sad zamislimo prosječnog Bosanca i Hercegovca (Bošnjaka, Srbina, Hrvata, Sejdića ili Fincija) kako šeta svojim malim mjestom XY i odjednom ga zaboli zub. Ode u najbližu stomatološku ordinaciju. Stomatolog mu popravi zub i naplati npr. 100 KM. Sve super. Nakon nekoliko mjeseci i veće količine ćevapa, baklave i rakije našeg junaka opet zaboli zub. Ovaj put on vidi veliki plakat na kojem se reklamira drugi stomatolog koji tvrdi da je 20 % jeftiniji, a kvalitetniji od konkurencije. Naš junak odlazi na popravak, ovaj zaista riješi sve za 80 KM i jednako kvalitetno, ako ne i bolje jer nakon par mjeseci i veće količine ćevapa, baklave i rakije zub je i dalje postojan. I naš junak potrošač je jako sretan i zadovoljan.

Međutim šta tvrdi uvaženi primarijus:

“To su posebna grupa osoba, odnosno pacijenata, jer su u određenom momentu po uticajem bola ili stresa, tako da reklama u tom slučaju može biti obmana, jer reklama uvijek ističe samo dobre strane, a nikad one loše. Dakle, oglašavanje je dozvoljeno, dok je zabranjena reklama u smislu privlačenja pacijenata neetičnim principima, obaranje cijena, nelojalna konkurencija i moguća obmana”, ističe Muhić.

Dr. Muhić je proniknuo u dugo skrivanu tajnu. Reklama ističe samo dobre strane, a ne loše. Ja sam evo šokiran, ne znam za vas dragi čitatelji.

Zamislite vi sad situaciju iz prethodnog slučaja da je naš junak otišao kod ovog stomatologa koji je bio jeftiniji i da je taj napravio loš posao tj. svojom reklamom je obmanuo potrošača. Šta mislite koliko dugo bi taj opstao na tržištu? Da li nas sve ostale dr. Muhić smatra idiotima? Ako mi stomatolog/odvjetnik/frizer napravi loš posao ja ću to ispričati svima koje poznajem, oni će to proširiti dalje i bez obzira na reklamu takav ubrzo ostaje bez posla. A budući da je on uložio i u ordinaciju i u reklamu i sve ostalo nakon što lošim radom brzo ostane bez posla ustvari će biti na gubitku bez obzira na one početne kupce koje je privukao reklamom. Ima li smisla ovo što ja pričam? Mislim da da.

E sad zamislite vi tog mladog bandita koji je možda bio izvrstan student i koji je možda radio u drugom gradu ili državi i stekao iskustvo i radi odlično svoj posao i dođe u grad XY i hoće da krade posao od poštenih stomatologa već na tržištu. Zamislite vi tu drskost da je on odlučio da smanji cijenu i još je PAZI SAD odlučio i da to reklamira. Pa takvog treba linčevati, a ne zabraniti mu rad. Takva je logika dr. Muhića.

Ali idu stomatolozi i dalje:

“Budući da u prijašnjem Pravilniku nije bilo tačno regulisano šta sastoji Radni tim, sada je Zakonom o stomatološkoj djelatnosti taksativno nabrojano šta isti sačinjava. Po tome, stomatolog sada mora imati stomatološku sestru, jer stomatolog ne može dobro i kvalitetno raditi bez sestre. Također, posjedovanje autoklava je obavezno s obzirom da suhi sterilizatori nisu pogodni za sterilizaciju naših instrumenata, pogotovo za endonomske i slične tretmane”, objašnjava naš sagovornik, dodajući da suhi sterilizator, koji su uglavnom u upotrebi, služi samo one dane kada autoklav ne radi, kako ne bi obustavljali rad i odbijali pacijente.

Stomatolog kod kojeg ja odlazim redovno nema sestru i ne biste vjerovali to nikad nije utjecalo na rad stomatologa. Ja sam osobno prezadovoljan, a znam i da ima hrpu svojih vjernih pacijenata. Nikad nije bilo pritužbi na rad tog stomatologa. Baš nikad! I sad bi on trebao nabaviti sestru. U redu, moj stomatolog to može priuštiti nakon dugogodišnjeg rada je stekao i ime i ugled i moći će to platiti. Ali zamislite nekog mladog stomatologa (bandita) koji tek ulazi na tržište i koji se treba boriti sa etabliranim stomatolozima. On konkurenciji može konkurirati cijenim i kvalitetom. Ali ovako i on mora imati i sestru i dodatnu opremu i još se ne smije reklamirati. Ko je ovdje sad nelojalna konkurencija?

Naravno (sadašnji) stomatolozi su suglasni (no shit).

Piše u tekstu:

Doktor Džemal Tanović također je apsolutno protiv onoga što rade neke ordinacije po pitanju reklamiranja.

“Zasipanje letaka o popustima, te prodaja kupona na portalima za grupnu kupovinu, svakako su degradirajući za ovu profesiju. Ne može se usluga koja košta 150 KM, nuditi za 10-20 KM, što u krajnjem slučaju može biti samo smiješno”, naglašava Tanović. Kaže da autoklav i medicinsku sestru trenutno nema, ali da će ih svakako nabaviti jer ih može sebi priuštiti, smatrajući da će oko 20-30% ordinacija biti zatvoreno zbog toga jer neće biti u mogućnosti da podnesu ovaj dodatni trošak.

Zamislite vi to. Neko pokušava uslugu koja košta tj. koju TRENUTNI stomatolozi naplaćuju 150 KM nuditi za 10-20 KM. Zamislite vi te strahote. Ja kad odem u trgovinu i vidim džemper na popustu 50 % ja npr. obavezno kažem da je to sramota i da ja želim platiti punu cijenu, a ne popust. To je apsolutno neprihvatljivo da plaćam nešto što “košta” 100 KM eventualno 50 KM. Sramota. Sramota.

Kome ustvari odgovara regulacija??

Pa svima je jasno – onima koji su trenutno na tržištu. I to je logično. Ako ima 5 stomatologa u gradu i ako sam ja jedan od njih i ako sad dolazi neki mladi bandit da mi uzme dio posla i još smanjuje cijenu usluga naravno da ću ga pokušati na neki način izbaciti sa tržišta. Ali umjesto da sam ja produktivniji, kvalitetniji i da unapređujem uslugu ja ću pomoć potražiti u – REGULACIJI.

Regulacija nikad ne odgovara potrošaču. Regulacija zabranjuje ulazak novih igrača na tržište i ostavlja status quo. Ako želite plaćati uslugu stomatologa 150 KM onda podržite ovakve nebuloze. Ako biste željeli istu uslugu dobiti za 20ak KM onda podržite one koji žele smanjiti cijene i nemojte ih prijavljivati prokletoj inspekciji makar radili na crno. I reklamirajte one kvalitetnije i jeftinije, a ne one koji zaštitu svojih prihoda traže kroz zakone, propise i novinske članke.

Oglasi

Poduzetnici, ovi, oni….

Vuk Perišić ima dobar tekst na t-portalu o tome kakve poduzetnike ima Hrvatska. U njegovom tekstu se ustvari može vidjeti zašto danas ljudi na prostorima bivše Jugoslavije mrze poduzetništvo i poduzetnike identificiraju sa kriminalom, pohlepom i nepoštenjem. Problem je što ljudi ne prepoznaju prave probleme. Uglavnom se mogu čuti rješenja koja vode u socijalizam – “država treba ovo”, “država treba ono”, “kad je bio Tito sve je bilo NAŠE i nije se smjelo tako” itd itd…  Stvar je u tome što je upravo država problem, a ne rješenje.

Slučaj 1: Privatizacija

Svi znamo kako je tekla privatizacija. Nekima su firme doslovno poklonjene, a recimo zanimljiv slučaj za koji znam je da državna firma uzima lihvarski kredit od stranačkih sponzora od po 30+ % kamate (iako joj čak po bilanci i novčanom toku taj kredit uopće ne treba) i kroz neko vrijeme firma pretvori taj dug u vlasništvo i to je to.

Slučaj 2: Bankovni krediti

Banke su najprije bile državne. Poduzetnik domesticus ima viziju ima san, ali nema para. Nema veze (ustvari ima VEZE) jer je jako domišljat. Ode u banku i kaže da će privatizirati firmu XY, ali nema novaca pa bi rado da mu ta banka da novac, a kredit neće vraćati on nego ta firma koju će u budućnosti privatizirati. Slovenci su npr. taj model doveli do savršenstva (sad im doduše treba mnogo mlrd eura da dokaptiliziraju banke, ali nema veze). Naravno nema banke na svijetu koja bi to odobrila. Ups, nema PRIVATNE banke na svijetu koja bi to odobrila. Državne, sa pravim vezama itekako mogu. Koliko je tu kapitala uništeno teško je izračunati.

Slučaj 3: Javni radovi

Neke firme su postojale samo zbog toga da bi izvlačile novac kroz javne radove i djelile profit sa onima na vlasti. Rentijerstvo 101. Problem s tim nije što uzimaju drugim poduzetnicima posao, nego što hrpe javnog novca odlaze u promašene, nepotrebne investicije. A sav taj novac je prikupljen od ostatka privatnog sektora čime je taj zdravi ostatak ostao oslabljen.

Slučaj 4: Porezi i inspekcije

Iako ja plaćanje poreza smatram lošim u svakom obliku neki ipak imaju povlašteni položaj dok druge zatvaraju ako nisu platili par eura poreza. No inspekcije su još perfidniji način borbe protiv konkurencije. Ako kontroliraš inspekciju onda možeš zatvoriti firmu svog direktnog konkurenta na neko vrijeme i time ga nakon određenog vremena ustvari dovesti do propasti. A koliko je propisa ja mislim da je nemoguće pridržavati se svakog – onaj ko želi uvijek će naći nešto.

Slučaj 5: Neplaćanje drugih obaveza

Ako imate veze u javnim poduzećima npr. komunalnim možete dugo vremena ne plaćati svoje račune, dok obični građani i drugi poduzetnici to ne mogu.

Slučaj 6: Javne dražbe

Ovo je posebno zanimljivo za razna javna zemljišta, zgrade i slično. Gotovo uvijek su pobjednici oni povezani sa trenutnom vladajućom garniturom. Zemljišta se potplaćuju pa nastaju rupe u proračunu koje opet plaćaju svi ostali.

Slučaj 7: Stečajevi (odnosno nepostojanje istih)

Kod nas stečajevi skoro nikad ne završavaju ili završavaju onda kad se dug državi te firme popeo sa npr. 100 eura na 1,000,000 eura i kada sva imovina pripadne državi, a ona onda proda firmu “očišćenu” od dugova za dijelić kapitala firme nekom svom “jaranu”. Ili npr. u Hrvatskoj se izmisle predstečajne nagodbe kako bi ti paraziti i dalje parazitirali na tržištu uz uproštene dugove (ali o stečajevima više u jednom narednom postu).

Ovo su samo neki slučajevi, a toga je još. Međutim ljudi koji ovako posluju NISU poduzetnici. Oni su rentijeri koji koriste upravo to što država i vlast svoje pipke ima u svemu i to što građani vole da država sve regulira i nadzire. A kada država regulira, tada država određuje pobjednike. A onda ti pobjednici nisu sposobni stvoriti novu dodanu vrijednost ili zakoračiti na vanjsko tržište. Oni koji žele konkurirati jednostavno ne mogu kvalitetom nadjačati sve ove makinacije, zato smanjuju cijenu, a to smanjuje i cijenu rada (i onda se stvara dojam da poduzetnici “iskorištavaju” radnike). Ovako dolazi do misalokacije resursa, talenata te potpune distorzije tržišta.

Ali još uvijek u našem društvu postoje oni pravi poduzetnici koje treba itekako cijeniti. To nikad ne smijemo zaboraviti.

Dakle ponovimo gradivo:

Poduzetnici =vrijedni ljudi koji riskiraju na tržištu da bi stvorili vrijednost

Rentijeri = oni koji imaju veze s politikom, a posluju u privatnom sektoru po privilegiranim uvjetima i parazitiraju na račun svih ostalih

Kriminalci = političari (kriminalce ne treba tražiti među poduzetnicima, u mračnim ulicama ili u kući Michaela Corleonea – oni sjede u parlamentima, vijećima, premijerskim, ministarskim, načelničkim, gradonačelničkim i drugim foteljama).

Vuk Perišić izvrsno završava:

Taj kriminal nije imanentan poduzetništvu – ono je u normalnim okolnostima pokretač napretka i društvene dinamike – nego je posljedica povijesnih anomalija u kojima je poduzetništvo nastajalo ili pokušavalo nastati. Nažalost, na stanovit način je raspetljavanje tih nejasnoća postalo nebitno. Danas, ljudi s moralnim i intelektualnim integritetom koji imaju poduzetnički nerv i bilo kakvu vrst sebi i društvu korisne sposobnosti – što znači da nisu skloni ćoravim ili mutnim poslovima – tu će energiju radije uložiti u Odlazak.

I to je najveća tragedija – što ovakva politika i ovakva vlast tjera one koji bi mogli stvoriti novu vrijednost da napuste zemlju!

fedparlament

Slika 1. Okupljanje mafije u BiH