Samo NAŠA uvjerenja su ona prava!

by IsakN

Zanimljivo je pratiti npr. današnje stanje u Hrvatskoj. Nevjerojatna polarizacija društva. Pogledajte vijesti i pogledajte komentare na te vijesti. Ja eto imam i priliku da se često vozim, a muzika mi dosadi pa slušam radio i samim time i javljanja slušatelja u emisije. Neki komentari su jednostavno epic :). O medijima ne treba ni trošiti puno riječi – Večernji list kao predvodnik desnice, Jutarnji kao ljevice. Ono što je zanimljivo da svaka strana apsolutno vjeruje da je u pravu i iznosi argumente koji bi drugu stranu trebali natjerati da barem malo razmisli o njima. Međutim to razmišljanje se ne događa, a vjerujem da je postotak onih koji suočeni sa argumentima prelaze u jednu ili drugu skupinu manji od 1 %. Zašto je tome tako?

Istraživači sa Univerziteta u Michiganu i Georgiji su kreirali lažne novinske članke o polarizirajućim političkim pitanjima. Ispitanicima bi najprije dali svoj lažni članak, a nakon toga i stvarni koji je potpuno ispravljao prethodni. Jedan članak je npr. tvrdio da je u Iraku pronađeno oružje za masovno uništenje. Stvarni članak je, naravno, to opovrgnuo. Oni ispitanici koji su bili protiv rata i na demokratskom polu političkog spektra nisu povjerovali prvom članku, a itekako su prihvatili drugi. Oni za rat i koji su podržavali republikance su povjerovali prvom članku i odbacili drugi. Ali to nas ne začuđujuće. Ali ono što je zanimljivo je kako su ljudi koji podržavaju rat reagirali na drugi članak koji je opovrgnuo prvi. Tako što su ustvari još više povjerovali da oružje postoji i da su njihovi stavovi ispravni. Eksperiment je ponovljen sa pitanjima oko matičnih stanica, poreznih reformi i sličnih pitanja i ustanovljeno je u svakom pitanju da ispravljanje lažnih članaka samo pojačava prvotna uvjerenja ispitanika. Ispitanici su pročitali vijest s kojom se slažu i to je ok, a zatim su pročitali vijest s novim dokazima koji opovrgavaju prethodnu vijest, ali umjesto da propitaju svoja uvjerenja ona samo postaju jača.

Kada nešto dodamo u našu kolekciju vjerovanja ono pusti korijenje u našem mozgu i mi to vjerovanje počinjemo čuvati i štititi od svih mogućih napada. To činimo instinktivno i nesvjesno. Kada smo suočeni sa suprotnim vjerovanjima, dokazima koji opovrgavaju naša vjerovanja ili ih barem propituju mi smo spremni naša uvjerenja braniti i još ih pojačati. Nismo spremni razmišljati o dokazima koji su nam podastrijeti već ih zanemarujemo i zauzimamo obrambeni stav.

No kako se borimo protiv čvrstih i realnih dokaza? Nečim što psiholozi nazivaju narativne skripte odnosno priče koje potvrđuju naša vjerovanja i daju nam opravdanje da se nastavljamo osjećati kako smo se osjećali prije nego smo vidjeli dokaze koji pokušavaju srušiti naša uvjerenja. Vidjeli smo takve priče o tome kako farmaceutske kompanije blokiraju istraživanja, kako naftne kompanije ruše obnovljive izvore, kako su alkohol i marihuana ustvari zdravi itd itd. Svi smo vidjeli Zeitgeist ili filmove Michaela Moorea. Naravno postoje i anti-Zeitgeist i anti-MM filmovi koji tvrde da je njihova verzije istine bolja. Takve priče su tu da bi se pojačala vjerovanja onih koji su već prethodno vjerovali u takve stvari.

Ova ljudska odlika se može vidjeti na satiričnim stranicama kao npr. news-bar.hr gdje ljudi ni ne primijete satiru u tim člancima nego počnu grčevito komentirati braneći svoj stav i izražavati svoje zgražanje ili slaganje sa člankom. Postoji stranica literallyunbelievable.org gdje se skupljaju Facebook komentari ljudi koji vjeruju u istinitost članaka sa američkog satiričnog web sitea The Onion. Ljudi u vijestima vide ono što žele vidjeti i zaključuju ono što žele zaključiti.

Svi su barem jednom ušli u raspravu sa nekim na internetu oko bilo čega. Kako je ta rasprava završila? Jeste li uspjeli u svom naumu da ih naučite pameti? Jeste li uspjeli dokazati da ste u pravu? Vjerovatno ne. Rasprava je prvo krenula sa par rasprava, pa zatim argumenti pa je druga strana izvukla kontraargumente. Vi ste zatim krenuli sa linkovima, citatima i slično. Tako je učinila i druga strana. To se je nastavilo sve dok nije prešlo na ad-hominem napade i na kraju se ili rasprava završila ili je moderator počeo brisati komentare itd itd. Zbog ljudske psihologije je da tu raspravu nije moguće dobiti. Što više dokaza vi iznosite vaš “protivnik” je sve dublje u rovu i sve žešće brani svoja uvjerenja. Ako on iznese dokaze vi ste sve uvjereniji da ste u pravu. Tako se stvari nastavljaju u nedogled.

internetargument

Slika 1. Pravednik na misiji da ispravi mišljenja krivovjernika i postavi ih na pravi put

Ljudi puno žešće reagiraju na kritiku. Nakon što vas neko pohvali to brzo zaboravite, ali kritike ostaju u našim mislima još dugo nakon što smo kritiku primili. Isto je i sa vjerovanjima. Kad se neko slaže sa našim vjerovanjima kratko osjetimo zadovoljstvo, a zatim zaboravimo na to, ali kada neko prijeti našim vjerovanjima spremni smo se boriti. Znanstvenici smatraju da je to nasljedstvo evolucije u kojem su naši preci puno više pažnje obraćali na negativne stimuluse jer je to bilo pitanje života i smrti.

U jednom istraživanju ispitanicima je dan (obični) papirić koji su trebali polizati i rekli su jednoj skupini ispitanika da će papir postati zelen ako imaju opasnu bolest debelog crijeva, a drugoj skupini da će papir postati zelen ako nemaju bolest. Objema skupinama su rekli da će rezultate dobiti za 20ak sekundi. Oni kojima je rečeno da će papir pozeleniti ako su zdravi su čekali dosta duže i nakon što papir nije pozelenio 52 % ljudi se ponovno testiralo. Oni kojima je rečeno da će papir pozeleniti ako su bolesni su čekali 20 sekundi, a samo 18 % ih se ponovno testiralo. Ljudi su vjerovali (željeli vjerovati) da su zdravi i forsirali su test da pokaže ono što vjeruju.

Kada neko negativno komentira vaš omiljeni bend, hranu, brand odjeće spremni ste analizirati podatke, pretraživati internet i boriti se svim mogućim argumentima i neargumentima protiv tog negativnog komentara. Kognitivna disonanca naš um ubaci u višu brzinu, stvaraju se nove neuronske veze i konačno su naša uvjerenja još jača nego prije.

Naš pogled na svijet je uzak i zaprljan našim stavovima i ideologijama.

Istraživači sa Univerziteta u Kaliforniji i Kent Statea su 1997. napravili zanimljivo istraživanje. Pretvarali su se da vrše važna i opširna istraživanja o homoseksualnosti. Napravili su dva skupa (lažnih) rezultata jedan skup rezultata je tvrdio da je homoseksualnost mentalna bolest, a drugi skup da je homoseksualnost normalna i prirodna. Ispitanike su podijelili u dvije skupine – jedni koji su vjerovali da je homoseksualnost bolest i druge koji su vjerovali da nije. Skupine su dobile lažne rezultate istraživanja koja su opovrgavala njihove stavove. Nakon što su suočeni sa znanstvenim (lažnim) rezultatima njihova vjerovanja se nisu promijenila. Oni nisu shvatili da su bili u krivu. Naprotiv, obje skupine su tvrdile da je homoseksualnost nešto što znanost ne može shvatiti. Nakon toga ispitali su ih o drugim temama kao što su odgoj djece ili astrologija i obje skupine su tvrdile da više nisu sigurni u znanstvena istraživanja, a ni u znanost. Umjesto da propitaju svoja uvjerenja ljudi su potpuno odbacili znanost.

I u današnjem informatiziranom svijetu gdje su informacije dostupne gotovo svima, gdje znanost cvjeta i gdje se znanja predaju putem interneta i jeftinija su nego ikad prije naša vjerovanja, dogme, politička uvjerenja i ideologije su fiksirane. Držimo se naših uvjerenja čak i kad ih 100 godina istraživanja opovrgavaju.

I zar se onda čudimo polarizacijama u našim krajevima? Zar je čudno da jedni broj ubijenih u Jasenovcu napuhuju svaki dan dok ih drugi isto tako svaki dan smanjuju. Zar je čudno da jedni negiraju da je u Srebrenici bio genocid, dok drugi negiraju da je bilo mudžahedina u BiH koji su također klali i ubijali nevine? Zar je čudno da brojni misle da je cijeli rat na prostoru ex-yu zakuhao zločesti Zapad? Zar je čudno da mnogi vjeruju u komunizam nakon što je propao svugdje u svijetu? U Hrvatskoj se npr. vodi borba oko toga ko ima, a ko nema pravo na brak, da li je ćirilica pismo ili simbol četništva, da li je “za dom” ustaški ili stari hrvatski pozdrav. I što je više rasprave, što je više argumenata obje strane su agresivnije i obje strane su uvjerenije da su u pravu.

To je u ljudskoj prirodi i možda ćemo jednog dana evoluirati da razmišljamo drugačije, ali danas bi trebalo pronaći rješenje u kojem naši uski pogledi ne bi štetili drugim pojedincima oko nas. Ideja bi bila Ustav (npr. onaj izvorni američki se možda najviše približio tom idealu) koji bi štitio različitosti i omogućio da usprkos različitostima i suprotnim uvjerenjima društva napreduju, međutim očito to kod nas baš i neće ići.

Oglasi