Važnost investicija i tacit knowledge

by IsakN

Investicije. Čarobna riječ koja ne silazi sa naslovnih strana svih tiskanih medija, usta novinara, političara, ekonomskih analitičara itd. Vjerujem da je građanima već muka i da im se diže kosa na glavi kad čuju riječ investicija. Potpuno razumljivo. Svi o njima pričaju kao o nekoj metafizičkoj, magičnoj stvari koja će sve pozlatiti. Poteći će med i mlijeko i narod će živjeti puno bolje. Najviše se govori o FDI tj. direktnim stranim investicijama.

Investicije (strane, a ni domaće) nisu čarobni štapić, ali su iznimno važne. I ne bih sad o brojevima, rastu BDP-a o X % ako ostvarimo Y mlrd investicija itd. nego o znanju kojeg investicije donose u državu gdje se investira.

Tacit knowledge

Naučiti činjenice ja lako. Šta je rekao Aristotel, koliko iznosi sin90 ili kad je otkrivena amerika? Sve to možemo naučiti iz knjiga. Danas i puno više. Znanje je dostupnije nego ikad. Google, Amazon, Wikipedia, Coursera samo su neki od primjera koliko je znanje dostupno u svim dijelovima svijeta koji imaju priključak na internet. Ali postoji ono znanje koje se ne da naučiti učenjem već se može steći jedino činjenjem (learning by doing). To je znanje koje se ne može pretočiti u knjige. Tako dobivamo vrhunske trenirane doktore, programere, frizere ili zidare. Takvo znanje nije samo ograničeno na pojedince nego se širi na vrhunske timove i tvrtke. Skupine ljudi koje znaju proizvesti izvrstan produkt. U sredinama gdje je više takvog znanja produktivnost je veća. Problem je kako to znanje pridobiti? Urbanizacija, obrazovanje i internet nisu dovoljni [1]. Zato su nužne investicije! Investicije sa sobom donose i znanje, donose i ljude koji imaju znanje koje se zatim prelijeva i u sredinu gdje to znanje donosi. Uzmimo jedan banalan primjer investicije da neki strani lanac frizerskih salona odluči investirati u npr. BiH. Takav lanac će donijeti znanja o šišanju, o uređenju salona, o upravljanju, marketingu itd itd. Sve to će upijati i oni lokalni radnici koji će raditi (pomagati) eventualnim stranim radnicima. To znanje će onda moći upotrijebiti da možda nešto unaprijede, da pokrenu svoj biznis itd itd. Sve to će učiniti tu struku produktivnijom i konkuretnijom. A da ne govorimo o znanosti i visokoj tehnologiji.

Zato je nužno poboljšati investicijsku klimu (porezi, birokracija!!!) i ukinitu sve barijere priljeva stručnih stranih radnika.

[1] http://www.project-syndicate.org/commentary/on-the-mental-sources-of-productivity-growth-by-ricardo-hausmann?utm_content=buffer72192&utm_source=buffer&utm_medium=twitter&utm_campaign=Buffer

Oglasi