Društveno korijenje, krave u Lesothu, nekretnine i automobili na Balkanu

by IsakN

Krave u Lesothu

Daron Acemoglu i James Robinson su na svom (izvrsnom) blogu napisali nedavno post pod nazivom Cows, Capitalism and Social Embeddedness. Tekst svakako pročitati, a ukratko radi se o tome da ljudi u nekim dijelovima svijeta kupuju i drže stoku (krave i bivole) iako su povrati na ove investicije ustvari negativni (npr. u dijelovima Indije povrati su -64 % za krave i -39% za bivole). Autori spominju različita objašnjenja ovog fenomena, ali na kraju se baziraju na jedan – socijalni aspekt. U objašnjenju spominju Lesotho, koja je izrazito siromašna zemlja i većina muškaraca iz Lesotha radi u rudnicima u susjednoj Južnoj Africi. Zašto oni odabiru štedjeti u kravama umjesto u nekim drugim (lukrativnijim) vidovima ulaganja? Razlozi su sljedeći:

1. Kao što je rečeno muškarci rade u JAR-u dok su im obitelji u Lesothu. Krave su duboko ukorijenjene kao vrijednost u Lesothu. Krave se mogu posuditi drugim ljudima kako bi se učvrstile veze i poboljšao položaj u društvu i zbog toga su izuzetno atraktivne kao ulaganje.

2. Krave su u Lesothu smatrane kao muška imovina odnosno žene ne mogu raspolagati (prodavati, kupovati) krave. Novac (gotovina) je imovina kućanstava i žene itekako mogu raspolagati novcem. Zbog toga muškarci odlučuju da novac ulažu u krave jer na taj način sprječavaju žene u trošenju.

Još jedan važan aspekt je što se krave daju kao miraz što im itekako povećava vrijednost.

U zaključku – ulagati u krave je dobro jer kontroliraš svoj kućni budžet i održavaš položaj i veze u zajednici.

Društveno korijenje

Ekonomska teorija svoje modele gradi na racionalnim agentima (pojedincima, tvrtkama, državama…) koji međusobno trguju i tako se čarobni kotač ekonomije pokreće. Međutim ponašanja pojedinaca često ponekad nisu racionalna kao što smo vidjeli u prethodnom primjeru. Pogotovo se ne smije pojedinca promatrati odvojeno od društvenog konteksta. Društvene norme postaju institucije (neformalne) i kao takve utječu u značajnoj mjeri na poticaje i prilike samih pojedinaca. Pogledajmo dakle što se događa u “našem sokaku”.

Nekretnine i automobili na Balkanu

Svi sve ne znamo što se dogodilo sa tržištem nekretnina, o balonu i pucanju istog u SAD-u, a zatim i u cijelom svijetu (negdje više, negdje manje). Na Balkanu (i u Hr, Slo, BiH npr.) cijene nekretnina su i dalje po nekim pokazateljima još uvijek previsoke (npr. po indikatoru odnosa cijene najma i cijene stana). Zašto je tome tako? Sigurno je jedan od problema i to što banke i dalje drže u svojim bilancama visoke cijene nekretnina koje su financirali, ali možda tu postoje i drugi, društveni razlozi.

Postoji više objašnjenja zašto su na našim prostorima nekretnine toliko popularne i ono vjerovatno najčešće spominjano je iskustvo socijalizma gdje je novac obezvrijeđivan više puta u nekoliko navrata i da narod jednostavno više nije vjerovao ni u štednju, ni u banke ni u novac (zato je i većina štednje u bankama u HR i BiH u eurima, a ne u domaćoj valuti iako je u BiH čak ta valuta strogo vezana uz euro). To dijelom svakako stoji i naslijeđe prošlosti (pogotovo socijalizma) je itekako teško i problematično. Ali opet Njemci koji su isto proživjeli pakao (hiper)inflacije većinom nisu vlasnici svojih nekretnina i štede u drugim investicijskim klasama.

Sad bi na scenu stupile te društvene norme koje smo prethodno spominjali. Na Balkanu su nekretnine uvijek bile i jesu pokazatelj bogatstva i način da se stekne bolji položaj u društvu. To je još izraženije u manjim i ruralnim mjestima. Bogatstvo se uglavnom mjeri onim vidljivim a to su – nekretnine i automobili. Onaj tko ima ljepšu (veću) kuću je u društvu priznatiji, smatra se sposobnijim i pametnijim i ljudi će lakše povjerovati onome što on govori (ili prodaje). Isto je i sa automobilima. Ako čovjek vozi dobro auto sigurno je u životu uspio (ne gledajući na pasivu tj. način na koji je taj automobil financiran). Nekretnine su također itekako važne kod udaje/ženidbe, kao i krave u Lesothu. Velike nekretnine i sjajna, snažna auta u našem društvu pojedincima daju veći značaj i veći broj veza u samoj zajednici.

Sve ovo je sa financijskog (ekonomski racionalnog) gledišta potpuno promašeno. Naše društvene norme su nam i danas uteg oko nogu. Lesotho je svakako siromašniji od Balkana, ali je Balkan svakako siromašniji od Njemačke, Velike Britanije ili Švicarske. Kupovanje precijenjenih nekretnina i nedostižnih automobila skupim kreditima nije isplativo što god društvo o nama mislilo. Loše neformalne institucije mogu biti jednako štetne za ekonomski razvoj kao i loše formalne institucije.

Autor teksta ne smatra da se nekim porezima na nekretnine (ili bilo kakvim porezima) mogu promijeniti društvene norme (ili da oporezovivanjem društvo može krenuti u prosperitet) i svaki porez smatra štetnim i nikako nije za uvođenje poreza na nekretnine.

Autor teksta je ljubitelj (nažalost ne i vlasnik) luksuznih nekretnina (iako ne kuća i stanova ali npr. hotela sa dobrim wellnessom itekako) i njemačkih automobila.

Oglasi