(NOT) do business in BiH

by IsakN

Jadna li nam majka…. Izišlo je novo izvješće o lakoći pokretanja (i vođenja) posla Doing Business 2014. Bosna i Hercegovina opet katastrofalno.

Ključni pokazatelji:

1. Pokretanje biznisa

Rank 174 . 11 potvrda, 37 dana, cijena 15 % dohodka po glavi stanovnika. Minimalni kapital je 29 % dohodka po glavi stanovnika (ali ne znam ustvari sam da li je to loše jer neki start-up u IT sektoru skoro da ne treba kapital dok bi kod nekih kapitalno intezivne djelatnosti osnivanje tvrtki sa npr. 0 kapitala bilo problematično i potencijalno opasno).

2. Građevinske dozvole

Rank 175. 17 potvrda i nevjerovatnih 179 dana! Ludnica!

3. Električna energija

Rank 164. 8 potvrda i nevjerovatnih 125 dana. (nadam se da median ipak nije tako los kao average)

4. Porezi

Često čujemo kako su porezi u BiH niski. Nije zlato ipak sve što sija.

Rank 135. 40 različitih plaćanja godišnje i nevjerovatnih 407 sati godišnje potrebnih za podnošenje svih tih plaćanja (51 radni dan!!!). A ni sa 25.5 % ukupnog poreznog opterećenja nismo baš pri vrhu.

5. Izvršavanje (provođenje) ugovora

Izrazito važna stavka. Potrebno je 37 potvrda, sve traje nevjerovatnih 595 dana i košta 34 % od ukupne cijene ugovora. Strašno!

6. Stečajevi

Jedna od rak rana. Nesposobni (ili …) upravitelji i nefunkcionirajuće pravosuđe dovode nas do toga da stečaj u prosjeku traje 3.3 godine i da se uspije “spasiti” 36 centi na dolar. A svi znamo da ima slučajeva velikih stečajnih postupaka koji nisu završili od 90ih godina.

O drugim stvarima nisam htio iako je i ostalo očajno, ali sam ove osobno smatrao najvažnijima, pogotovo sa stanovištva stranih investitora.

Šta bi lokalna zajednica neovisno od nefunkcionalne entitetske ili državne vlasti mogla napraviti (jer ne vidim nikakvu mogućnost pomaka na državnom nivou)?

1. Ubrzati pokretanje biznisa. Svakako bi mogla puno učiniti ovdje jer je dosta na nivou općine i kantona iako ne može sve. Pogotovo kod stranih ulaganja nužno je uplitanje Suda BiH i to sve uduplava i usporava proceduru. Ali bi barem mogle lokalne vlasti stati uz investitora i pomoći mu kroz borbu s birokracijom na entitetskom/državnom nivou.

2. Građevinske dozvole. Tu je sve na lokalnom nivou (općine i kantoni). Tu bi općine i kantoni trebali tražiti svoju prednost i ubrzavati proceduru. Ova strahota od 179 dana je potpuno na kantonima i općinama!

3. Električna energija. Mislim da je ovo u prosjeku nešto bolje nego u ovom izvješću. Opet pojedine poslovnice Elektroprivrede utječu na ovo i itekako mogu ubrzati ove procese. Vlasti mogu pomoći u boljoj suradnji sa Elektroprivredom, a i ako neke općine/kantoni ovo rade (puno) brže od prosjeka – neka to itekako reklamiraju!

4. Porez na dobit i na dohodak nisu toliko visoki. Dakle problem je upravo u lokalnim porezima i nadoknadama i raznim drugim parafiskalnim nametima. Općine i kantoni ovo moraju rezati i rezati i rezati ako žele biti konkuretni i time i smanjiti broj potvrda i ovo užasno vrijeme koje firme troše na plaćanje poreza. Ovako kompleksan sustav je definitivno velika prepreka investicijama. Naravno sive ekonomije je puno i puno poreza se ne plaća, ali to nikako nije poziv investitorima.

5. i 6. Pravosuđe je svakako rak rana. Ovdje jednostavno nisam pametan i ne znam koliko lokalne zajednice stvarno mogu napraviti. Jedino da investitore upoznaju sa svim “zamkama” koje ih čekaju. A toliko diplomiranih pravnika imamo….

Ako se je neko i pitao zašto u BiH nema više investicija uprkos malim porezima (koji očito nisu toliko mali, a komplicirani su do bola), relativno kvalitetnoj radnoj snazi za factor-driven i efficiency-driven ekonomije (koja sve više odlazi iz zemlje) i dobrom geografskom položaju – evo zašto. Birokracija je stvorila mrežu kroz koju se i domaći ljudi teško probijaju (i uglavnom zato jer su kontrole slabe pa se svašta može provući ispod radara). Neefikasna i skupa birokracija koja očito samo komplicira stvari + stvara ogromne troškove za plaće zaposlenih u birokraciji je ono protiv čega se hitno hitno moramo boriti. Ako političari i nemaju znanja neka zovnu stručnjake iz inozemstva. Mislim da je jedini izlaz u tome da se lokalne zajednice počnu baviti same sobom i natjecati se jedna s drugom u pojednostavljivanju procesa i privlačenju investitora. Nikakve subvencije, poticaji, lijepe riječi i pametovanje nije potrebno. Smanjite poreze i smanjite broj potvrda i vrijeme čekanja i neka sudovi funkcioniraju i investitori će sami doći.

P.s. U ovakvom okruženju svakom poduzetniku (od frizera do industrijalca) treba stisnuti ruku, a svakom političaru, birokrati, sudcu, notaru, stečajnom upravitelju i sličnima nabijati ove brojke na nos u svakoj prilici.

Oglasi