Kapitalizam nije imperijalizam (komentar na članak sa advance.hr)

D. Marjanović sa naprednog (advanced) portala advance.hr piše o mješavini imperijalizma, kapitalizma, SAD-a, Sirije i zličice vegete. Autor je u svom tekstu pobrkao kruske i patlidzane. On stavlja znak jednakosti između imperijalizma i kapitalizma iako za to izjednačavanje ne navodi nikakve konkretne dokaze. Nisam mogao izdržati, a da ukratko ne proanaliziram i prokomentiram ovaj, po mom sudu, potpuno nesuvisli članak.

Uistinu je teško pronaći jedan jedini vojni konflikt u zadnjih nekoliko desetljeća u kojem SAD nije bio inicijator ili suučesnik. Stoga nimalo ne čudi kako je današnji američki ekonomski sustav, kao i njegova esencijalna egzistencija, direktno vezan uz vođenje ratova. Američki “model” je evoluirao do te točke da danas njegov opstanak ovisi o ratnom stanju, postignuta je simbioza između ove dvije stvarnosti.

SAD su u ovom trenutku ljudske povijesti svjetska sila broj 1. Ekonomski i vojno. Logično je da se svjetska sila broj 1 u raznim oblicima pojavljuje u većini vojnih konflikta u svijetu. Nekad je to bila Velika Britanija, nekad Otomansko Carstvo, nekad Francuska, nekad Rimsko Carstvo, nekad Grčka, nekad Perzija itd. Da li je sve to skupa u redu? Ne, ali o tome u zaključku teksta.
Autor nažalost ne navodi šta je to američki “model” i zašto on ovisi o ratnom stanju tako da “model” neću komentirati da ne bi ispalo da nagađam što je autor htio reći, ali mislim da bi građani SAD-a živjeli mnogo bolje živjeli i bili još bogatiji (pa i onih slavnih 1 %) kad SAD ne bi glumila svjetskog policajca.

Imperijalizam je najviši stadij kapitalizma, izopačene anti-ljudske ekonomske doktrine koja sve lijepo pod Suncem svodi isključivo na brutalno ostvarenje profita. Zašto je imperijalizam “zadnji stadij” kapitalizma? Zato jer on punom snagom stupa na scenu onda kada se kapitalistički sustav već toliko proširio da dolazi do svojih krajnjih granica izdržljivosti.

Imperijalizam apsolutno nema nikakve veze s kapitalizmom. Pogledajmo jednog od najpoznatijih “imperijalista u povijesti” – Adolfa Hitlera.

Njegova stranka je u imenu imala Nacional-socijalistička. Poznata je njegova izjava: “we are socialists, we are enemies of today’s capitalistic economic system”. Njemačka ekonomija u to doba je bila strogo državno regulirana i vođena bez poduzetničkih sloboda.

Wikipedija nam kaže i ovo: Hitler and the Nazis held a very strong idealist conception of history, which held that human events are guided by small numbers of exceptional individuals following a higher ideal. They believed that all economic concerns, being purely material, were unworthy of their consideration. Hitler went as far as to blame all previous German governments since Bismarck of having “subjugated the nation to materialism” by relying more on peaceful economic development than on expansion through war.

Nije li ovo upravo ono o čemu autor govori? Slijedimo više ideale, zanemarimo materijalno itd.

Pogledajmo oko sebe – gdje se ostvaruje najveći profit? Ako zanemarimo energente koji su esencijalni za život, primarni profiti ostvaruju se u zonama koje sve teže uopće možemo opisati i klasificirati, daleko iznad vladavine prava i zakona, u sferama spekulativnog kockarskog financijskog kapitalizma.

Zašto “visoko” tamo? Zato jer je sistem već iscrpio mogućnosti ostvarivanja uvijek veće zarade iz sektora kao što je proizvodnja. Naravno, i dalje se proizvodi, ali pod jasnim imperativom – mora se proizvoditi tamo gdje će trošak proizvodnje biti najmanji mogući. Već sada se spekulira kako će se proizvodnja početi seliti iz Kine u neke druge, nerazvijenije, dijelove svijeta.

Autor ne shvaća važnost profita. Energija je esencijalna za život. Autor kad govori o energetskim kompanijama govori o nafti i plinu. Da, trenutno su nafta i plin najvažniji energenti, ali upravo zato što je u tom području najveći profit govori drugim ljudima da ulaganje u nove izvore i inovacije u tom području mogu donijeti njima zaradu, a svima kojima oni pruže uslugu jeftiniju energiju. I sutra je moguće da naftu i plin zamijeni nešto potpuno novo. To je snaga kapitalizma. Kad već pričamo o energiji Nikola Tesla je otišao u SAD da svoje ideje pretvori u stvarnost. Nije ostao u Europi i nije išao u Kinu ili Rusiju – nego je išao u SAD. Njegovu ideju je podržao financijer J.P. Morgan mlađi uprkos savjetima svog oca i koji je riskirao praktički sve. I uspjeli su. Snaga financija i inovacija. To što je Tesla bio nažalost nezainteresiran za financije i fokusiran samo na daljnje inovacije je problem što je završio “siromašan” (iskreno kao netko tko je pročitao skoro sve Tesline biografije mislim da osoba koja je živjela po hotelima, hranila se u restoranima i mijenjala ručnike nakon svakog pranja ruku se ne može nazvati siromašnom).

A što je s proizvodnjom i Kinom? Zamislite situaciju dvije djevojke koje su došle da studiraju u Španjolsku. Jedna je iz stare monarhije Austrije, dok je druga iz kaptilistički eksploatirane Kine. Djevojka iz Austrije svoju odjeću kupuje u Zari, Mangu i Bershki dok djevojka iz Kine kupuje u Chanelu, Gucciju i Jimmy Choo-u. Obje su pripadnice više srednje klase svojih država. Zamislite tako nešto prije 50 godina. Nema šanse. I nije to 1 %. Danas je svakom stanovniku Kine život bolji nego što je bio prije 20, 30 ili 50 godina. A to im je omogućio kapitalizam. Kapitalizam će tako, ako ga stanovnici tih zemalja budu prihvatili, obogatiti i Afriku. To je neminovno.

“Ostvariti veći profit” ujedno znači i provoditi trajnu ekspanziju ili u kapitalističkom rječniku – “osvajati nova tržišta”. Mogli bismo navesti bezbroj komponenti kapitalističkog ekonomskog sustava, no niti jedna nije toliko eksplicitno nužna za njegov opstanak kao trajna ekspanzija. Ekspanzijom se osiguravaju dugotrajne investicije, sadašnjost i budućnost aktualnog sustava. No, teorija o konstantnoj ekspanziji ima jedan poprilično neugodan problem, a problem predstavlja fizički izgled naše planete Zemlje. Naime, ako krenete s jedne strane Zemlje, recimo s istoka prema zapadu, u konačnici ćete doći na istu točku. Upravo tako, naš planet je fizički ograničen, kao i sve na njemu, a prostor za beskonačnu ekspanziju naprosto ne postoji.

Kapitalizam nije mogao biti ugrožen dok je pred sobom imao velika prostranstva tek otkrivenih kontinenata, kao i dalekih kultura koje je tek trebalo podrediti sebi. No, to je sve sada u prošlosti. Naša novija ljudska povijest je povijest širenja kapitalizma na sve točke, pa i one najudaljenije, ove planete. Gdje god postoji prostor za ostvarenjem profita, on se mora podrediti – ostvarenju profita.

Ostvariti veći profit ne znači nužno niti ekspanziju niti osvajanje novih tržišta. Može značiti i disrupciju postojećih proizvoda i usluga. Pogledajte samo koliko toga je internet promijenio na bolje. Pogledajte samo utjecaj interneta danas na edukaciju. Neki će se u tome snaći i promijeniti stvari na način da će oni zarađivati, a korisnici dobiti jeftinije obrazovanje. Neki neće i ti će propasti, ali taj proces nije statičan nego dinamičan. Novi igrači dolaze, stari odlaze, stvari se mijenjaju, inoviraju, poboljšavaju. To je kapitalizam. A i kad govorimo o ekspanziji zašto smo se ograničili na Zemlju? Zašto ne Mars? Zašto ne Svemir? Zamislite mobitel, avion ili kompjuter prije 500 godina. Znanstvena fantastika. Ali tko zna što nas sve čeka.

Traži se maksimalna iskoristivost, maksimalna efikasnost. Zašto? Zato jer je sistem već dosegnuo svoj fizički vrhunac, prostor za ekspanziju više ne postoji. Stoga, u nedostatku drugih opcija, kreće se s hiper eksploatacijom postojećeg prostora, a prostor uključuje sve – pa i svih nas. Na globalnom frontu traži se potpuna podređenost, na to ćemo se osvrnuti uskoro, ali ta inzistiranja prisutna su i na mikro razini. Zar ih je tako teško uočiti? Od radnika, a to ste Vi, ne traži se više samo poslušnost, podatnost, konzistentna produktivnost… niz novih “vještina” morati ćete imati ako uopće želite zadržati status radnika: perfekcionizam, konkurentnost, kreativnost, stalno povećanje vlastite produktivnost, ne samo adekvatna, već savršena proizvodnja/obavljen posao, cjeloživotno učenje i još mnogi drugi faktori. Fraza “radite na sebi” u punom izdanju zvuči ovako: “radite na sebi kako bi radili bolje za nas”.

Čovjek uvijek teži poboljšanju. Svi uživamo u majstorijama Christiana Ronalda, Messija i ostalih i samo čekamo kad će se pojaviti i netko bolji, brži, spretniji. Radnici u kapitalizmu imaju slobodu da daju otkaz i da traže drugog poslodavca, slobodu da se udružuju s drugim radnicima i osnivaju svoja poduzeća, slobodu izbora. To je kapitalizam.

…..Ne da mi se citirati jer bi bilo predugačko, ali uglavnom autor tvrdi da kapitalizam prezire povijest, kulturu, ideale, ljudbav, ponos, čast, strast, znanje itd. i da su svi mediji u funkciji tog kapitalizma odnosno imperijalizma.

Iako imperijalizam može prezirati sve i svakoga kapitalizam to nikako ne čini. Kapitalizam u svom slobodnom izričaju upravo čovjeka stavlja u središte svega i govori o ljudskim slobodama i o slobodi pojedinca da slijedi sve svoje ideale dok god ne narušavaju prava drugog pojedinca. Kapitalizam njeguje individualizam i čovjeka. Ne robuje kolektivizmu i društvu.

A što se tiče medija, mediji su ovakvi ili onakvi i ima ih svakakvih. Osobno, većinu medija prezirem i o novinarima (većini) imam otprilike isto mišljenje koje ima Zdravko Mamić. Ali ovo što autor govori je neistina. Ti zločesti kapitalisti “Doktrinu šoka” od Naomi Klein prodaju na svakom koraku. Ta je knjiga neizbježna. Od knjižara preko aerodroma do Mercatora. Viđam ju svugdje. Nedavno sam bio u knjižari Profil i najviše naslova broje belatristika (sa naglaskom trenutno na erotiku jer je profit koji je ostvarila 50 nijansi bio signal drugim autorima da ljudi to žele čitati) i knjige o teorijama zavjere. U kutku za Ekonomiju sam naravno našao opet “Doktrinu šoka”, a i brojne druge knjige koje govore o ratovima za naftu i slične gluposti. Od Friedmana ni F, a o Hayeku da i ne govorimo. I to je kapitalistička propaganda u jednoj od najvećih knjižara u Hrvatskoj?

Dalje se autor uglavnom fokusira na Siriju koju ja ne bih komentirao zato što ne znam što se tamo događa (iako i meni ideja da je Assad glup da upotrijebi kemijsko oružje dok pobjeđuje smrdi).
Što se mene tiče uvijek ću biti protiv uplitanja bilo koga u unutrašnje probleme naroda koji žive na određenom prostoru. Sirijski narod po mom mišljenju treba (pa i u krvi ako ne mogu i ne znaju drugačije) riješiti svoje probleme. Kad bih povukao paralelu sa bivšom Jugoslavijom mislim da se ni na ovim prostorima nitko nikad nije trebao miješati u naš sukob pa makar to značilo i da “moja” strana izgubi i da se ja moram trajno iseliti iz svog rodnog grada. Nisam za uplitanje i intervencionizam, ali uvijek će ga biti i to ne samo od strane SAD-a. Međutim to nema apsolutno nikakve veze sa kapitalizmom. Kapitalizam i imperijalizam nemaju nijedne zajedničke poveznice ma koliko to autor tvrdio. I možda autor ima i dobre namjere, ali ovakav tekst je po mojem mišljenju uvredljiv i pun neistina

Oglasi