Zašto je naš čo’jek plaćen 2000 eura u Njemačkoj a 500 eura kod nas?

Gotovo svakodnevno se govori o tome kako se za isti posao u Njemačkoj (stavi bilo koju drugu razvijeniju zemlju) moze dobiti 4x ili više x veća plaća nego kod nas za isti posao. Problem je još izraženiji kod visokoobrazovanih, iskusnih i kvalitetnih stručnjaka. Na pisanje ovog kratkog i prilično “common-knowledge” posta me naveo ovaj članak pod naslovom: “Tvrtke bježe iz Hrvatske zbog poreza na visoke plaće”.

Brojni ljudi su ustvari jako ljuti kad čitaju ovakve stvari i govore o pohlepnim kapitalistima koji eto ne žele plaćati veće poreze koje kapitalisti u Njemačkoj plaćaju (jer porezi na plaću su u Njemačkoj relativno visoki). Naravno jer naši poduzetnici su zli, a njemački dobri, ali idemo pogledati i nešto drugo…

Zašto se njemačkom kapitalistu isplati platiti inženjera 5000 eura neto tj. 10 000 eura bruto dok mu se to isto u Hrvatskoj (pa i u Sloveniji i naravno BiH, Srbiji itd..) ne isplati?

Stvar je naravno u konkurentnosti. I iako se i taj pojam kao i “strukturne reforme” toliko izlizao i istrošio kroz medije stvari su ipak takve kakve jesu. I iako je konkurentnost jedne zemlje kompleksna stvar, ono što je po mom mišljenju temelj je količina kapitala u zemlji! Što je kapitala više veća je i konkuretnost i obrnuto.

Većina ljudi na ovim prostorima (što je valjda nasljedstvo komunizma) na riječ kapital pomisli prije svega na novac, a nakon toga eventualno na nekretnine. Eventualno nekom padnu na pamet i dionice i to je manje više to.

Ali kapital je puno više od toga. U širem smislu (ne ulazeći sad u računovodstvo) kapital je i sjekira, kamion, stroj itd. Što je kapitala u državi više on je jeftiniji. I to je ono najvažnije.

Pogledajmo poduzetnika koji pokreće npr. IT firmu sa 10 zaposlenih u HR (BiH, whatever…) i poduzetnika koji pokreće istu firmu u Njemačkoj. Početno ulaganje neka je 2,000,000 eura. Neka oba poduzetnika ulažu 50 % vlastitih sredstava, a 50 % pokrivaju kreditom. Kredit je na 10 godina, kamata (EKS) u HR 6.5 %, u DE 3.5 % (ne da mi se provjeravati točne odnose, moguće je da je čak i povoljniji odnos na strani DE). Poduzetnik u HR mora vratiti ukupno 1,344,330 Eura, a poduzetnik u DE mora vratiti ukupno 1,177,657. Dakle poduzetnik u HR ima 166,673 eura veće troškove u 10 godina. Ako su porezi jednaki poduzetnik u HR mora taj iznos nadoknaditi ili većom produktivnošću ili smanjenjem troškova. U cjelokupnom poslovnom okruženju koje vlada u HR, a koje u DE morao bi zaista imati genijalce zaposlene da uspije konkurirati produktivnošću. Ovako će smanjivati troškove i budući da se recimo radi o IT gdje je glavni trošak cijena rada to je 1,666 eura godišnje manje po zaposleniku. A pazite govorimo o samo 1 mil eura što je relativno smiješan iznos. Da govorimo o 10 mil eura ta razlika bi bila 1,666,729 eura odnosno 16,667 eura godišnje po zaposlenom!

Naravno opet valja ponoviti da je priča puno kompleksnija, ali ovdje sam želio naglasiti važnost količine kapitala u sustavu. A kako se mi odnosimo prema kapitalu? Pa rasipamo ga gdje god i kako god se sjetimo. I idući put čujete da neko zagovara kako je potrebno državnim novcem spašavati neke davno propale “gigante” ili kad čujete kako npr. Elektroprivreda ostvari smiješnih par milijuna profita na milijardu prihoda ili kad čujete kako je kilometar autoceste u BiH najskuplji u Europi zapitajte se koliko je kapitala uništeno i koliko ga je moglo biti utrošeno na povećanje konkuretnosti i otvaranje radnih mjesta u produktivnim sektorima.

Isto tako kad čujete od političara kako treba povećati poreze jer su porezi visoki i u razvijenim Njemačkoj, Švedskoj ili Norveškoj (valjda po njihovoj logici ćemo i mi postati razvijeni samo da imamo iste poreze i isti % državne potrošnje) pitajte ih koliko te zemlje imaju kapitala kojeg su marljivo godinama skupljale (i kojeg sad mogu utrošiti i u veća izdvajanja u socijalu). Mi svoj nekad davno skupljeni kapital samo rasipamo i moramo se što prije osvijestiti i početi ga skupljati (i da to će značiti manja davanja na plaće i manje socijale i manje poslova u državnim službama, ali i zadržavanje kvalitetnih stručnjaka u državi i privlačenje investicija).