BiH – propalo društvo

Prije nekog vremena napisao sam post Quo vadis BiH? u kojem sam ukratko (i relativno površno) analizirao ekonomsko stanje u BiH. U zadnje vrijeme sam čitao (vrlo dobra) izvješća Centralne Banke BiH i razmišljao o tome da neke stvari detaljnije analiziram (npr. kretanje kreditnih plasmana, štednje itd…).

Ipak posljednjih mjeseci smo svjedoci nekim nevjerovatnim događanjima, kao što su:

1) Predsjednik FBiH u zatvoru zbog pomilovanja najgorih kriminalaca

2) Dovođenje u rizik dječijih života zbog takvih administrativnih gluposti kao što je izdavanje JMBG-a

3) Smijurija sa ugovorom o granici sa RH 20ak dana prije ulaska RH u EU

Čitajući sve te vijesti shvatio sam da ni moja prijašnja ni bilo koja buduća analiza, ni analize Centralne Banke ni bilo kakve analize u BiH nemaju smisla. Zar u državi u kojoj dijete može umrijeti zbog toga što nema mogućnosti da ode na liječenje jer se političke elite ne mogu dogovoriti oko takve sitnice kao što je kako će izgledati JMBG i u državi u kojoj se riskira zatvaranje najveće i najvažnije granice zbog aposlutno bezveznih razloga ima smisla raspravljati o npr. monetarnoj politici ili o tome šta poduzeti da se olakša poslovanje i privuku strane investicije?

Iako sam nekad i vjerovao da takve analize mogu biti dobre sad zaista mislim da nemaju apsolutno nikakvog smisla.

Namjerno u naslovu nisam stavio “BiH – propala država”, zato što bi “propala država” ustvari možda i značilo nešto dobro. Kao što piše Šimun ovdje, nefunkcioniranje države je dobro za ljudske i ekonomske slobode, a samim time i za poslovanje. Ali to u BiH nije slučaj. U BiH država ustvari funkcionira, ali samo za političke elite koje ju vode. Ne funkcionira u onim stvarima u kojima bi trebala – u tome da štiti slobode, prava i vlasništvo svojih građana. Država je svrha samo tim elitama koje su na vlasti već zadnjih 20+ godina.

Chris Hayes pise o “Sumraku Elita” u SAD-u i o tome kako današnje elite vode američko društvo u krivom smjeru. A što tek reći o elitama u BiH? Oni su tako perfidno i pametno stvorili jedan totalno zatvoreni svijet u kojem za njih funkcionira sve, a za one druge ne funkcionira apsolutno ništa. Od stvaranja države preko rata pa sve do danas je stvorena nacionalna netrepeljivost koja svakako postoji, ali je i umjetno podgrijavana upravo od strane tih istih elita. I iako bi, ako je stvarno tako, logično rješenje bilo da se BiH podijeli na 3 dijela pa da svi žive “normalno” elite to ustvari ne žele. Niko nije izišao konkretno s tom idejom (Milorad Dodik svako malo koketira s tim uglavnom kao izbornu promidžbu, ali niti je pokrenuo pravi referendum niti bilo šta slično). Zato jer bi elitama to izbilo jedan (možda i najjači) argument iz ruku – da su za sve probleme krivi “oni drugi”. I tako su oni stvorili mrežu u koju eventualno možeš ući ako se dobro prilagodiš, ali izvan te mreže ne možeš uspjeti. Socijalna mobilnost u BiH je vjerovatno među najmanjima u Europi (ako ne i najmanja). Uprkos “besplatnom” obrazovanju napredovanje između socijalnih kategorija ide teško. Zato što većinu privrede jos uvijek nose državna poduzeća, zato što država (koliko god nefunkcionalna bila) kontrolira sve i zato što je nemali broj poduzetnika iz privatnog sektora povezan s tim elitama u iskorištavanju neke rentne pozicije na tržištu.
Malo je onih poduzetnika koji su nešto uspjeli izvan ovog kruga i njima se treba diviti i cijeniti ih.

Elite su također stvorile svoju mrežu fakulteta na kojima se i doktorske diplome mogu dobiti uz dovoljno veze i/ili novca. Svi izvan te mreže su osuđeni da se nadaju da će jednog dana biti dio te mreže i da će njihovo dijete koje se učlanilo u stranku i lijepi plakate u 3 ujutro po banderama uspjeti dobiti neko radno mjesto u državnoj službi ili barem završiti kao 39. na listi za neke izbore. I upravo ti mitovi jednakih šansi su najopasniji jer u glavama ljudi stvaraju privid da su stvari upravo onakve kakve trebaju biti i da samo treba ući u “mrežu”. A ta mreža je već uništila društvo u BiH i trudi ga se povući sve dublje i dublje. I dok ljudi iz BiH koji odu u inostranstvo vrijedno i dobro rade; i dok njihova djeca već od srednje škole skupljaju radne navike i puno ih pored toga što studira i radi, a mnogi osamostale već nakon srednje škole; u BiH se prodaje mit da će nas visoko obrazovanje (ma kakvo ono bilo) izvući iz svih problema. I tako imamo hrpu fakulteta koji ne pružaju nikakvo znanje i profesore na njima koji su dio tih elita i koji su isto tako “gospodari našeg svemira”. Jer bez diplome s fakulteta ne možeš dobiti posao u državnoj službi, a diplomu ne možeš dobiti ako ne slušaš (i ne daješ novac) tim profesorima. A to što bi korisnije bilo stvoriti dobre i kvalitetne električare, tesare, kuhare, konobare, strojare, zidare, poljoprivrednike to nije važno. I onda često čujemo kako je neko završio fakultet u BiH i nema posla, dok npr. zidar u Švicarskoj zarađuje par hiljada eura mjesečno. I svi su bijesni i/ili rezignirani. Stvar je u tome što nije važno radno mjesto ili obrazovanje nego vrijednost koju radom stvaraš. I iako su naši ljudi itekako spretni i sposobni stvarati vrijednost kada odu iz BiH, u BiH to sustav ne dopušta. Više o obrazovanju i ekonomskom rastu ovdje.

Dogoročno ovaj trend vodi tome da sruši temelje i na kojima te elite stoje, ali će oni do tada biti jako dobro osigurani, a budućnost u kojoj će oni koji budu prisiljeni ostati u BiH raditi za nekoliko dolara na dan da bi vratili sve dugove i da bi ponovno prikupili kapital koji se troši vec zadnjih 20 godina je izrazito tamna.

Nažalost ne vidim da će se ovo u bližoj budućnosti promijeniti. Svi protesti u BiH idu uglavnom u pogrešnom smjeru, a i sumnjam da se protestima nešto može promijeniti. Iste elite će se opet (kao i 90ih) lako presvući u drugo odijelo i pridružiti prosvjednicima da bi nakon toga stvorili isto društvo. Društvo u kojem oni imaju svoju policiju, svoju vlast, svoje fakultete, svoje zabave i “evente”, a u kojem ovi drugi nemaju, manje-više, ništa.

p.s. Nedavno je neki Gile pobjedio na nekom natjecanju (valjda pjevački talenti na Pink TV ako ne griješim). Neko je izračunao da su građani BiH koji su glasali za njega potrošili 300,000 KM za jednu noć (na telefonske pozive i poruke). I vidio sam na facebooku brojne statuse o tome kako je to strašno, kako se novac troši bezveze, kako se mogao nečiji život spasiti za taj novac. Drugi pak komentiraju kako ljudi i inače troše na gluposti npr. na cigarete, alkohol itd. I tako iz komentara u komentar se sve svodi da se općenito previše troši, a malo daje u humanitarne svrhe. Međutim niko nije komentirao da se npr. država mogla odreći PDV-a za telefonske usluge za tu noć pa preusmjeriti u humanitarne svrhe, niko ne komentira da je 75 % cijene cigareta država. Da je 50 % cijene goriva država. Niko ne komentira da je u BiH ustvari zdravstvo “besplatno”. Niko ne krivi to što moramo davati državi (jer je to valjda pravedno). To je samo jos jedan pokazatelj bolesti koja već odavno ubija ovo društvo.