Komparativne prednosti

by IsakN

Ovo će vjerovatno nekima biti užasno dosadno čitati. Pišem iz razloga što prečesto u razgovoru s ljudima ili čitajući komentare čujem ljude koji zagovaraju kako bismo “mi” trebali sve proizvoditi, ništa uvoziti, da je u Jugoslaviji bilo super jer smo sve svoje proizvodili, kako treba povećati carine itd itd.

Idemo ipak vidjeti zašto trgovina obogaćuje sve strane u procesu. Primjer je praktički prepisan (preveden) iz knjige: Principles of Economics od Mankiwa, ali vjerujem da copyright neće biti problem budući da je to klasični primjer kojim se objašnjavaju komparativne prednosti. A ako slučajno Mankiw dođe na ovaj blog bit ću toliko počašćen da mogu platiti i copyright prava i kaznu.

Dakle zamislimo da na svijetu postoje dva dobra – meso i krumpir i dvije osobe – stočar i farmer. Obje osobe žele jesti i meso i krumpir. Jednostavn slučaj je da stočar može samo uzgajati stoku, a farmer samo uzgajati krumpir. To da im trgovina oboma koristi je jasno, pogotovo nakon što mjesecima obojica jedu samo meso odnosno krumpir.

Zanimljive stvari dolaze onda kad pretpostavimo da i stočar može uzgajati krumpir iako nije baš dobar u tome ili njegova zemlja nije baš pogodna za to, kao što i farmer može uzgajati stoku, ali isto mu baš ne ide od ruke. Opet jasno je da ce oboje imati koristi od trgovine.

Najzanimljiviji primjer je onaj kad je jedna osoba bolja u proizvodnji oba dobra od druge. Tad prednosti trgovine nisu tako očite.
Pretpostavimo da i stočar i farmer rade 40 sati tjedno i mogu za to vrijeme uzgajati stoku ili krumpire. Tablica 1. pokazuje koliko vremena svaka osoba treba da proizvede 1 kg mesa

 Tablica 1. Produktivnost farmera i stočara

Sati potrebni za proizvesti 1 kg dobra Količina proizvedena u 40 sati
Meso Krumpir Meso Krumpir
Farmer 20 h/kg 10 h/kg 2 kg 4 kg
Stočar 1 h/kg 8 h/kg 40 kg 5 kg

Ako farmer posveti svih 40 sati na proizvodnju krumpira on može proizvesti 4 kg krumpira bez mesa, a ako sve vrijeme posveti na uzgoj stoke proizvede 2 kg mesa. Stočar u 40 sati proizvede 40 kg mesa ili 5 kg krumpira.

Dakle obojica moraju odabrati koliko vremena utrošiti u proizvodnju određenog dobra. Ako ne žele trgovati i žele sami proizvoditi sve mogu konzumirati točno onoliko koliko proizvedu. Recimo da su se odlučili ovako: farmer proizvede i konzumira 2 kg krumpira i 1 kg mesa dok stočar prizvede i konzumira 2 i pol kilograma krumpira i 20 kg mesa.

Jednog lijepog sunčanog dana dođe stočar do farmera i kaže: Yo, slušaj imam dobru ideju koja će nam promijeniti živote na bolje. Prodajemo sve ovo i idemo u političare! Ups. ne to. Uglavnom predlažem da ti prestaneš proizvoditi meso i posvetiš se samo uzgoju krumpira. Ako to budeš činio za tjedan dana ćeš proizvesti 4 kg krumpira. Ako daš meni 1 kg krumpira ostaju ti 3 kg. Ja ću tebi za to dati 3 kg mesa. Nakon toga ti imaš 3 kg mesa i 3 kg krumpira umjesto 2 kg krumpira i 1 kg mesa kako imaš danas.

Farmer je malo sumnjičav. “Ima smisla prijatelju, ali zašto bi to bilo dobro za tebe? Ako je dobro za mene ne može biti za tebe.”

Stočar: “Ali dobro je i za mene. Ako ja sad potrošim 24 sata tjedno na uzgoj stoke i 16 sati na uzgoj krumpira proizvest ću 24 kg mesa i 2 kg krumpira. Tebi dam 3 kg mesa i ti meni 1 kg krumpira i imam više nego što sam imao prije.”

Farner: “Ma dobro, ali ovo je predobro da je istina sigurno su neki zločesti bankari smislili ovo da nas opljačkaju.”

Stočar: “Ma nije buraz evo napravio sam ti to sve u tablici pa pogledaj.” (Tablica 2)

Farmer: “Izračun je dobar, ali kakva je to sad kapitalistička crna magija u igri?”

Stočar: “Ako se obojica specijaliziramo i radimo ono što najbolje znamo onda ćemo imati koristi od međusobne trgovine. Konzumirat ćemo više dobare bez da radimo više.”

 Tablica 2. Zašto je trgovina dobra za obojicu

Bez trgovine Sa trgovinom Dobici od trgovine
Šta proizvedu I konzumiraju Šta proizvedu Šta trguju Šta konzumiraju Porast u količini koju konzumiraju
Farmer 1 kg mesa 0 kg mesa Dobije 3 kg mesa za 1 kg krumpira 3 kg mesa 2 kg mesa
2 kg krumpira 4 kg krumpira 3 kg krumpira 1 kg krumpira
Stočar 20 kg mesa 24 kg mesa Daje 3 kg mesa za 1 kg krumira 21 kg mesa 1 kg mesa
2 ½ kg krumpira 2 kg krumpira 3 kg krumpira ½ kg krumpira

Iako je stočar sve to tako fino objasnio opet se moramo pitati ako je stočar bolji od farmera u proizvodnji i mesa i krumpira kako se farmer uopće može za nešto specijalizirati? On ništa ne radi bolje. E tu sad dolazimo do komparativnih prednosti.

Stočar ima apsolutnu prednost nad farmerom u proizvodnji i mesa i krumpira. To znači da mu treba manje inputa (u ovom slučaju radnih sati) da bi proizveo isto dobro.

Ubacimo u cijelu priču i oportunitetni trošak. Vrijeme provedeno u proizvodnji krumpira oduzima vrijeme koje se provede u proizvodnji mesa i obratno. Kako mijenjaju količinu sati koju troše na jedno ili drugo dobro stočar i farmer se kreću po svojoj produkcijskoj granici.

Uzmimo prvo stočara. Da bi proizveo 1 kg krumpira treba raditi 8 sati. Da bi proizveo 1 kg mesa treba raditi 1 sat. Dakle u 8 sati što je proizvodio 1 kg krumpira mogao je proizvesti 8 kg mesa. Dakle oportunitetni trošak proizvodnje 1 kg krumpira je 8 kg mesa.

Farmer proizvede 1 kg krumpira za 10 sati, a 1 kg mesa za 20 sati. Dakle oportunitetni trošak proizvodnje 1 kg krumpira je 1/2 kg mesa.

U ekonomiji komparativna prednost označava ustvari oportunitetni trošak između dva proizvođača. Proizvođač koji ima manji oportunitetno trošak proizvodnje dobra ima komparativnu prednost u odnisu na drugog proizvođača tog dobra. U našem primjeru farmer ima niži oportunitetni trošak u proizvodnji krumpira nego stočar (1/2 kg naspram 8 kg mesa), dok stočar ima niži oportunitetni trošak u proizvodnji mesa (1/8 kg naspram 2 kg krumpira). Dakle farmer ima komparativnu prednost u proizvodnji krumpira, a stočar u proizvodnji mesa.

Nemoguće je da jedna osoba ima komparativnu prednost u proizvodnji oba dobra. Osim ako obje osobe imaju potpuno iste oportunitetne troške jedna će imati prednost u jednom, a druga u drugom dobru.

Ne bih sad išao dalje jer mislim da su stvari prilično jasne. Ali evo još jedan primjer: Tiger Woods je izrazito talentiran golfer. Sigurno je talentiran i za druge stvari. Recimo npr. da može pokositi travu u svom dvorištu brže od bilo koga drugog. Da li bi trebao, samo zato što je najbolji u tome?

Recimo da Tiger Woods pokosi travu za 2 sata. Isto tako za 2 sata može snimiti reklamu za Nike i zaraditi 10 000 dolara. Momak koji živi preko puta može pokositi travnjak za 4 sata ili može raditi u McDonaldsu za 20 dolara za 4 sata rada. Tiger ima komparativnu prednost u snimanju reklama, a momak preko puta u košnji travnjaka. Za obojicu su dobici jasni. Tigeru se isplati da neko drugi pokosi njegov travnjak i dok god plaća više od 20 dolara i manje od 10 000 dolara momku preko puta obojica su na dobitku.

Isto je i sa državama. Neko ima komparativnu prednost u proizvodnji odjeće, neko automobila, neko hrane itd. Naravno da bi se trgovalo prvo se mora proizvoditi. Bez proizvodnje ne ide (p.s. “proizvodnja” podrazumijeva i usluge i sve ostalo i tako dalje i tako bliže da ne bi bilo opet da treba neka reindustrijalizacija i slične priče).

Što bi moglo poremetiti cijeli ekvilibrijum i učiniti da neka država npr. izgubi svoju komparativnu prednost u odnosu na drugu? Politika. Porezi. Regulacija. Nameti. Da ne bi bilo da sad (s pravom) kritiziram samo balkanske države taj problem je prisutan u cijelom svijetu (u većoj ili manjoj mjeri). Zamislite da ste dugo planirali, napravili sve izračune i odlučili uložiti 100 mil eura u proizvodnju bičeva i ostalih sprava za mučenje (to bi trebalo sad biti in). I očekujete povrat na kapital od hajde recimo 5 % godišnje. Investirate, zaposlite ljude koje trebate i proizvodnja krene. Prva godina super, druga sve po planu, treće političarima treba novaca jer treba zamijeniti auto, skijanje je u modi pa treba sagraditi i vikendicu u planinama, a i izbori će pa treba nešto asfaltirati. I podignu vam ukupno porezno opterećenje, a time i troškove za 5 %. I šta ćemo sad. Treba povećati produktivnost ili smanjiti troškove. A nijedno ni drugo nije lako. Nekako se izvučete, ali iduće godine dolazi na naplatu državi onih 10 mlrd od prošle godine i povećaju ukupno porezno opterećenje za još 2 %. Vama se više ništa ne da. Zatvaraš pogon i ‘ajmoooo negdje drugo. Naravno vi ste zločesti kapitalist koji iskorištava radnike, a političari su divna stvorenja koja stvaraju socijalni raj za sve nas.

Uz to za BiH imamo npr. ovu vijest. To zvuči tako divno zar ne? Povećat ćemo poreze na silnu dobit koju poduzetnici ostvaruju i taj novać ćemo iskoristiti za izgradnju neodgovornijeg i siromašnijeg pravednog društva. Naravno da je sve to besmisleno i naravno da time rušimo konkuretnost i neke komparativne prednosti koje smo imali bi mogle ovakvim potezima ubrzo nestati. No bit će posla u državnoj administraciji, zar ne?

Oglasi