Okupirajmo. Izvlastimo. Trošimo!

by IsakN

Danas su protesti postali normalni kolorit događanja u Europi. Svakodnevno čujemo o protestima u Grčkoj, Španjolskoj, Francuskoj, a nedavno i u Sloveniji. Ali protesta je bilo i u Portugalu, Irskoj, Velikoj Britaniji, Italiji… cijela Europa protestuje. Ne samo Europa – također i svijet. Occupy pokret je postao već određeni brend među protestima. U Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini građani još nisu na ulicama iako se neprestano najvavljuju neki protesti, štrajkovi i mnogi (pa i tzv. intelektualci) govore kako se trebamo ugledati na Grke, Španjolce ili Slovence. Kad god netko protestuje ključna su pitanja protiv čega protestuje i šta želi protestima postići/promijeniti.
Ocuppy protesti imaju zajedničko da žele:

1) Izvlastiti kapitaliste

2) Srušiti “neoliberalni kapitalizam”

3) Trošiti, trošiti i trošiti

Tu su naravno i specifični ciljevi kao u Sloveniji npr.

4) Borba protiv “političkih elita” (odnosno želja da se svi trenutno na vlasti maknu)

Prvo bih se želio osvrnuti na ove “europske” proteste, pa ću se zatim vratiti na ove više “lokalne”.

Bio sam nedavno svjedok “Vaga General” protesta 14.11. u Barceloni. Bilo je tu zaista svega i svačega. Miješale su se i lokalne i globalne politike, zazivao komunizam, tražilo da se kazni financijski sektor itd itd. Ono što je ustvari zajedničko protestantima je da oni “ne žele plaćati dugove za koje nisu krivi”. Pa sad ključno je pitanje tko je ustvari kriv za te dugove? Najjednostavnije je reći da su se zločesti bankari zaigrali i prouzročili nam ovu krizu koju svi plaćamo i da su oni toliko moćni da drže i političare na kratkoj uzdi i da su za sve krivi. Ali zaista nije tako. Ima jedna zanimljiva scena iz filma Margin Call gdje, nakon što shvate da kriza dolazi, jedan broker kaže drugom kako mu je žao “običnih ljudi” dok drugi govori da ga je briga za ljude, da su ljudi uživali u svemu tome što su oni radili, da su sve te inovacije, svi ti produkti financijske industrije ustvari omogućavali ljudima da kupuju ogromne kuće, najnoviji namještaj, automobile, da putuju, telefoniraju, surfaju itd. I to je istina – sve što je financijska industrija izumila mi smo konzumirali i to u ogromnim količinama. Ali najviše su se zaigrali političari. “Jeftini” novac je bio upravo ono što su trebali. Glavna sirovina za izgradnju te čudesne tvorevine: Europske Socijalne Države. I itekako da su je izgradili – besplatno školstvo, besplatno zdravstvo, novi autoputevi, građevinski radovi koji zapošljavaju stotine tisuća, socijalna davanja, davanja za nezaposlene, davanja za zaposlene, davanja za poljoprivredu, davanja i ako se ne baviš ustvari poljoprivredom, davanja za istraživanja, davanja i za ono što ustvari nema veze sa istraživanjem, davanja za davanja, a ono najgore birokracija u svim europskim državama i u samoj EU je rasla, rasla i rasla. Hrpetina besmislenih i nepotrebnih poslova, hrpa besmislenih i nepotrebnih regulacija, želja da se upravlja svakim dijelićem ljudskih života, jer eto, izgleda da su građani nesposobni da sami odlučuju i tu je EU da ih zaštiti od svega onog lošeg što bi moglo doći u njihovim životima. A dugovi? Pa kakvi dugovi – BDP raste i to je važno. Da, ali BDP je rastao na temeljima tog istog zaduživanja i potrošnje. Struktura je bila gnjila do korijena. I sve to je moralo pasti. Situacija nije drugačija ni u SAD-u, ali to je za neku drugu priču, ovdje je naglasak na Europi.

Pa sad tko je ustvari kriv? Pa svi. Upravo ti isti “ljudi” koji protestuju jer su godinama trošili i konzumirali sve što je pred njih stavljeno bez da su se pitali tko to ustvari plaća. A poznato je da besplatnog ručka ustvari nema. I sad se peru od odgovornosti i krivi su samo zločesti bankari i taj još zločestiji neoliberalni kapitalizam. Europa nema neoliberalni kapitalizam. Probajte pogledati s vremena na vrijeme http://eur-lex.europa.eu/ pa ćete vidjeti količinu zakona i regulacija koja je zastrašujuća. Mislim da ako čovjek želi uzgajati krastavce prvo mora zaposliti 5 odvjetnika da mu rastumače kakve vrste krastavci smiju biti, kojeg oblika i pod kojim uvjetima smiju rasti. Strašno.

Građani moraju prihvatiti odgovornost da su puno previše trošili, a puno premalo radili. I dok su se europljani bavili umjetnošću, alternativnom književnošću i staroindijskim metodama meditacije ostatak svijeta (a prije svega Kina, Indija, Brazil, Turska, Rusija, Australija … ) su radili. Produktivnost u Europi je padala dok su plaće i socijalne beneficije rasle i rasle. To je neodrživo. Reforme su nužne. U svim zemljama i u samoj EU. Štednja i reforme.

A šta zamjeriti političarima osim toga što s tim reformama mrcvare i nikako da ih sprovedu kako spada? Pa odgovornost. Izaći pred ljude i reći. Trošili smo, živjeli iznad svojih mogućnosti dok smo u svim pokazateljima produktivnosti i inovacija zaostajali. To se mora promijeniti. I gotovo. Dosta je više politikanstva, a prije svega dosta je populizma. Toliko je različitih političkih stranaka i sindikata i sličnih (koje podupiru brojni “stručnjaci”) koji govore kako je rješenje više države i više socijalizma. Nije. Rješenje je da zaista damo liberalnom kapitalizmu šansu. U njegovom pravom obliku. I da preuzmemo odgovornost za ono što se događa u našim životima, a ne da trčimo okolo i tražimo krivce za ono što smo sami skuhali.

U Barceloni su veoma nepristojno napadali (čak i bacali brašno i jaja) na trgovine kineskih trgovaca koje su 14.11. radile. Zamislite te zločeste Kineze koji su odlučili raditi. U svojoj trgovini. Kakav bezobrazluk. A u toj trgovini radi cijela obitelj. Rade skoro 24 sata, neopisivo su uslužni i brzi i uvijek ih je barem 2-3 u trgovini. Bezobraznici jedni. Lijepili su se i natpisi na one trgovine i ugostiteljske objekte koji su taj dan radili s natpisom “XXX iskorištava svoje radnike”. Možeš misliti. Onaj kebabdžija iz Pakistana koji je i vlasnik tog malog lokala iskorištava sam sebe. Bezobraznik jedan. A i kebab mu je odličan. Strašno.

Takve proteste zaista nikad ne bih podržao. Protesti se trebaju usmjeriti na to da kažu vlastima: “Prestanite trošiti!” Upišite u Ustav nešto tipa da se država jednostavno NE smije više zaduživati i da ukupno porezno opterećenje ne smije biti veće od xx % (koliko je dovoljno da funkcioniraju osnovne zadaće). I gotovo. Garnitura koja prekrši to pravilo iz ustava direktno 5-10 godina u zatvor. To je samo grubi primjer, ali jedino nešto takvo je rješenje. I prestanite se mješati u poslovanje. A mi (narod) će preuzeti odgovornost za svoje živote i prestati tražiti od “svemoćne” države da nam pomogne.

Film The Dark Knight Rises mi je izvrstan primjer u što protesti mogu prerasti (ustvari cijeli taj film mi je izvrstan). I borba zaista trenutno postoji. Borba onih koji rade i privređuju i onih na vlasti i njihovih poltrona (administracije, političkih namjestenika, javnih poduzeća i povezanih rent-seeking poduzetnika). Oni koji rade i privređuju više ne žele i ne mogu plaćati pijanstvo ovih drugih. I oluja dolazi. Oluja u kojoj će se to morati promijeniti. Margaret Thatcher je izvrsno rekla: “Problem socijalizma je da na kraju ostaneš bez tuđeg novca”. Čuo sam tu izjavu bezbroj puta, ali zaista je izvrsna i treba je ponavljati stalno. Ili kao što bi Damir Avdić rekao (iako bi se o njegovim stavovima dalo disktuirati): “Gotovo je Rodrigo!”

A vratimo se sad malo na Ex-Yu države u kojima se narod želi boriti protiv “političkih elita”. Najviše u Sloveniji. Ali sve ovo što se događa u Sloveniji je i velikim dijelom ovo što sam govorio za cijelu Europu. Slovenija je isto tako podijeljena između ovih koji bi više kapitalizma i da rade za sebe, dok bi ovi drugi i dalje socijalne beneficije, državne poslove, administraciju itd. Tako je i u Hrvatskoj, a i u BiH. I iako sve te zemlje imaju svojih specifičnih problema i iako su zaista sve političke elite u tim zemljama jedna velika NULA problem s protestima je što većina protestanata želi upravo isto što i ovi ljuti Europljani. Žele da država troši, žele socijalizam, žele da netko drugi radi za njih i plaća njihove dugove. Ljudi se sjećaju inflacija iz Jugoslavije i kako su kuće otplatili sa šakom njemačkih maraka. Ali ne razumiju da je sve to netko platio. Da su ih platile one “budale” koje su i tada štedjele. Ne razumiju da je dio plaćen ratom. Ne razumiju da najveći dio plaćamo danas jer su mirovinski fondovi tada opljačkani. Svi dugovi se kad tad plate.

Treba biti realan, pogledait u ogledalo i priznati samom sebi šta mi to ustvari želimo. Mi imamo malu skupinu onih koji rade i poduzetnika koji se tretiraju kao kakvi kriminalci. Imamo jednu veliku skupinu nezaposlenih i penzionera. I imamo jednu skupinu političara, s njima povezanih poduzetnika i zaposlenih po administracijama i javnim poduzecima (koja sluze samo za izvlačenje love). I sad ova zadnja skupina uistinu muze ovu prvu skupinu i daje mrvice ovoj drugoj skupini, a istovremeno ih uvjerava da je ova prva skupina problem tj. ti rastrošni poduzetnici i privatnici. Brrrrr. Što se tiče situacije u BiH predlažem pogledati ovaj film.

I u svemu tome apsolutno ne vidim ništa dobro u protestima ni revolucijama. Ne vidim planove da se režu dugovi, da se reže administracija, da se država makne iz poslovanja i da se privatiziraju državne firme. Vidim ustvari želju da se radi sve po starom osim što bi to trebao raditi netko drugi. Naravno “netko bolji”. Svi govore da eto oni kad bi došli na vlast radili bi drugačije. Pa ja ne znam da li bih radio drugačije da dođem na vlast. I mislim da nijedan čovjek ne može tako govoriti. The power of the dark side… Zato je jedino rješenje prije svega staviti mehanizme koji će onemogućiti vlasti bilo kakvu kontrolu. A to će se učiniti tako što će se vlast odmaknuti od džepova građana. Sve ostalo je samo zavaravanje da će doći neki novi idealni političari i birokrati koji će raditi “drugačije”.

Oglasi