Lokalna politika – Cazin (budžet, uštede). Zašto je javni sektor ustvari štetan.

U prethodnom postu pokušaj je bio koristeći dostupne podatke ukratko analizirati situaciju u općini Cazin. Ovaj post će se bazirati na 2 stvari:

  1. Budžet (analiza budžeta za 2011.) i moguće uštede u istom
  2. Pokušati objasniti zašto je javni sektor loš i zašto zapošljavanje u javnom sektoru ne pridonosi nikakvom razvoju, a još manje blagostanju.

1. Budžet

U analizi budžeta ići ćemo tako da najprije pogledamo prihodovnu stranu odnosno da vidimo šta sve to Općina uzima od građana i šta bi moglo ostati u džepovima istih, a zatim ćemo s tim prihodima kreirati rashodovnu stranu (odnosno odrezati ono što smatram nepotrebnim).

Planirani prihodi (i rashodi) su 13.771.252 KM.

Ono što smatram da Općina ne bi trebala uzimati su sljedeće stavke:

  • Porez na dobit pojedinaca i poduzeća 14.500 KM
  • Porez na plaću i radnu snagu 5.000 KM
  • Porez na imovinu 910.000 KM
  • Domaći porezi na dobra i usluge 1.000 KM
  • Porez na dohodak 750.000 KM
  • Općinske administrativne takse 370.000 KM
  • Općinske komunalne takse  (smanjiti za 1/2) 287 500 KM

UKUPNO = 2.338.800

Sad pogledajmo rashodovnu stranu da vidimo što se može ukinuti:

01 – Služba za stručne i zajedničke poslove

  • Naknada skupštinskim zastupnicima – prisustvovanje sjednicama 94.000 KM
  • Naknada za paušal opštinskim zastupnicima 297.000 KM
  • Naknade za komisije opštinskog vijeća 50.000 KM

03 – Služba za opću upravu i društvene djelatnosti

  • Grantovi mjesnim zajednicama 80.000 KM – Zašto bi Općina davala grantove MZ-a? Ako se građani hoće organizirati neka to samostalno rade i plaćaju. 
  • Održavanje brdsko-brzinskih utrka 23.000 KM – Valjda je ovo svima jasno zašto.
  • Transfer za rad parlamentarnih grupa – klubova vijećnika u OV Cazin 120.000 KM – Baš im treba. 
  • Sufinanciranje rada seniorskih i omladinskih pogona – podrška klubovima premijerligašima – prvoligašima (ostaviti samo omladinske pogone i smanjiti za pola) 70.000 KM – Mišljenja sam da se država eventualno treba baviti omladinskim sportom (iako je i to upitno).
  • RTV Cazin (skupa) 225.000 KM – Nema potrebe da se televizija financira iz budžeta. Neka se svedu u okvire u kojima mogu pozitivno poslovati.
  • JU “Sportski centar” Cazin 100.000 KM – Ovo je valjda dvorana u Cazinu. Koliko ja znam oni naplaćuju sve termine i sve ostalo pa ne vidim razloga da im se išta subvencionira – neka posluju kako treba.
  • Sanacija prostorija MZ 80.000 KM – Kao i gore o MZ-a.

UKUPNO = 1.139.000 KM

Dakle trenutno smo u minusu 1.119.800 KM

Najviše novca ide na plaće zaposlenih i skuštinskih zastupnika: 4.567.500 + doprinosi 390.000 = 4.957.000 KM

Moje mišljenje je da bi se taj broj lako mogao smanjiti za pola. Da li je to moguće? Ne znam. Tu postoje ugovori i brojne druge stvari koje su brojne bivše vlasti potpisivale kako bi kupovale sebi glasove, a sad se ne mogu promijeniti (ili mogu?). Za odgovor na to pitanje trebao bi dobar pravnik koji poznaje tu materiju. Ja to nisam. (Iako vjerujem da Vlast treba neko opravdanje da uzime građanima više novca da bi to nekako uspjela opravdati).

Također moramo razdvojiti Javne Ustanove i Javna Poduzeća. I dok se Javne Ustanove mogu opravdati (iako ja mislim da bi i to trebalo biti samofinancirano) – Javna Poduzeća ne mogu. Javna Poduzeća kao što su Čistoća i Vodovod su monopoli i bilo takvi transferi tim firmama se ne mogu opravdati. Ničim! I sad pohvala ovom nacrtu budžeta za 2011. Koliko vidim nema subvencija tim poduzećima (osim plaćanja za socijalne slučajeve što smatram opravdanim) i deponija (to ne bih komentirao jer nisam upoznat o čemu se radi). Tako da – svaka čast za to!

Što se tiče ovih transfera JU KSF – ne znam za što su tačno ti transferi potrošeni. Vjerujem da je dio otišao na kružni tok – kao što rekoh to smatram nepotrebno. Isto tako mislim da bi bilo zanimljivo vidjeti financijski izvještaj KSF-a.

Ovako objektivno gledajući mislim da se moglo uštedjeti ovih milion i sto hiljada KM. Možda i malo više. Ako ne onda barem milion. I mislim da bi bilo jako dobro da je taj milion ostao u privatnom sektoru.

Isto tako treba pohvaliti neke stvari u budžetu kao što sam već gore i spomenuo.

I na kraju – treba smanjiti broj zaposlenih u javnim službama i skroz ukinuti naknade svim zastupnicima u Vijeću. Takve funkcije trebaju biti čisto volonterske! I mislim da se tu može uštedjeti barem još 2.500.000 KM što bi bilo dijelom ostavljeno privatnom sektoru, a ako se baš hoće tim novcem raspolagati onda barem usmjeriti onim najsiromašnijim i stipendiranju.

p.s. Nadam se da ćemo jednog dana vidjeti i izvršenje ovog budžeta.

2. Zašto reći NE javnom sektoru 

Priču o budžetu smo završili time da treba smanjiti broj zaposlenih u javnim službama. Mnogi će takve izjave dočekati na nož i ustvrditi kako država treba zapošljavati i trošiti i da ako damo otkaze tim ljudima da će se stvari samo pogoršati jer će više ljudi biti nezaposleno i potrošnja će biti manja itd itd itd.

Ali evo zašto to nije tako:

Zamislimo dvije osobe – osoba A je zaposlena, a osoba B nezaposlena. Ono što svaka vlast želi je da kreira radno mjesto i osobi B. Kako vlast to čini? Tako što ubire poreze. E sad recimo da osoba A zarađuje 2000 KM. Vlast kroz porez oduzme 1000 KM i zaposli osobu B koja dobije neki posao u javnoj službi (npr. udaranje pečata na neke potpuno nepotrebne dozvole) i dobije plaću od 1000 KM i sve je super. Imamo dvije zaposlene osobe umjesto jedne. WIN!

Ali NE! Plaća osobe A nije nastala iz zraka. Ona je stvorena. Stvorena je neka vrijednost iza koje stoji rad osobe A. Sad kad je vlast osobi A oduzela pola plaće ta će osoba prestati biti produktivna kao što je bila. Smanjivat će svoj rad i svoj trud. A ne zaboravimo – rad osobe A je očito društvu bio potreban jer se stvorio na tržištu (možda je osoba A pekar, frizer, automehaničar, arhitekta?). I sad smo izgubili dio tog rada jer se osoba A jednostavno ne želi truditi. A rad osobe B niko nije trebao. Ne postoji društvena korist od neke nove birokratske pozicije. Taj posao je cijelom društvu oduzet kroz porez.

Time što je osoba A oporezovana gubi i poslodavac osobe A. Osoba A je počela slabije raditi ili čak tražiti drugi posao ili čak razmišlja o ideji o preseljenju u drugu općinu/državu? Ako poslodavac želi zadržati produktivnost osobe A on joj mora povećati plaću. Povećanje te plaće će povećati cijenu proizvodnje konačnog proizvoda/usluge koju osoba A pruža. Potrošači će tu povećanu cijenu proizvodnje osjetiti kad kupuju proizvod/uslugu. Možda poslodavac zbog prevelikih poslova postane nekonkurentan i jednostavno ugasi svoju tvrtku.

Oporezivanje uvijek znači preraspodjelu bogatstva. Količina vrijednosti u društvu se ne povećava niti čak ostaje ista nego se smanjuje jer osoba B ustvari to bogastvo troši. Isto tako treba uzeti u obzir da bi se porez uopće uzeo potrebno je potrošiti još novca. Dakle nema stvaranja, nema vrijednosti.

Zato javni sektor nije rješenje nego problem. Važno je stvarati nove vrijednosti koje tržište (ljudi) zaista žele. Ljudi ne žele ići po rodni list svakih 6 mjeseci, ne žele čekati u redovima za razno-razne dozvole za ovo ili ono, ne žele ispunjavati nepotrebne formulare. Sve to je samo trošak. I taj trošak kalkuliraju i poduzetnici kada pokreću poslove, domaći i strani investitori kada planiraju gdje investirati. Porezi su uvijek loši.

Neke države imaju više stope poreza kao što su npr. Njemačka ili Švedska, ali njihova produktivnost višestruko nadmašuje našu i ne bismo ih mogli stići ovakvim tempom za 100 godina. Zato moramo biti konkurentniji na druge načine, a to uglavnom znači da moramo imati manju, štedljiviju i efikasniju državu. Zagovaranje minimalne države i manje poreza je ustvari bitka za radna mjesta, a  ne borba protiv zapošljavanja.

Da odmah naglasim vjerujem da u javnim službama ima itekako pametnih, sposobnih i vrijednih ljudi koji bi jako dobro došli u privatnom sektoru. Međutim sistem je postavljen tako da oni optimizirajući svoju poziciju odabiru poslove u javnom sektoru i bavljenje politikom. To je pogrešno jer kao što sam već rekao – samo trošimo bogatstvo, a ne stvaramo.

(Ovaj odličan primjer o štetnosti zapošljavanja je u nešto izmijenjenom obliku nekad davno (ne da mi se sad traziti tacan link) pročitan na izvrsnom blogu http://monopolizam.wordpress.com).