Quo vadis BiH?

Mediji u Bosni i Hercegovini neprestano nas bombardiraju vijestima o krizi u eurozoni, recesiji, krahu svjetske ekonomije, a političari izliku za trenutno stanje u kojem se nalazimo prebacuju na svjetsku krizu. Stvari su ipak drugačije. DAX kao temeljni index Europe je svoj ATH (eng. “all time high” – najviši nivo) imao u decembru 2007. i iznosio je 8068 bodova. Na dan 29.5.2012. iznosio je 6396. S&P500 je svoj ATH imao u oktobru 2007. i iznosio je 1565 bodova, a na dan 29.5.2012. završio je na 1332 boda. DJIA je svoj ATH imao isto u oktobru 2007. i iznosio je 14198, a na 29.5.2012. završio je na 12580 bodova. Nezaposlenost u SAD-u je pala na 8.1 %. Izgleda da stvari i nisu tako crne. Problemi Eurozone su više političke prirode, a više o tome može se pročitati ovdje.

Cilj ovog članka ipak nije analizirati svjetsku ekonomiju nego stanje Bosne i Hercegovine. Zainteresiran da vidim gdje se to nalazi BiH odlučio sam pogledati službenu statistiku na http://www.bhas.ba i podaci su prikazani u nastavku (slike su djelo autora, a budući da su službeni podaci dostupni do 2010. godine nisam htio uzimati neslužbene za 2011. i 2012.).

1. BDP i dug

Slika 1 prikazuje kretanje BDP-a Bosne i Hercegovine od 2003. godine. Neko bi mogao pomisliti: “Hej, pa to i nije toliko loše. Rastemo. Malo smo pali 2009. ali to je zbog svjetske recesije, a čak smo 2010 opet malo porasli.” Sve je to istina, ali isto tako jako varljivo. Rastemo presporo. Slika 2 otkriva pravo stanje stvari. Na njoj vidimo usporedbu BDP-a BiH sa usporedivim zemljama okruženja – Hrvatskom i Srbijom (podaci za Srbiju su samo od 2007. zato što mi se nije dalo tražiti). Ta slika je poražavajuća. Mislim da dodatni komentar nije potreban. Naravno neki će spomenuti rat koji je završio prije 17 godina, ali tu je i ovaj članak. Dovoljno o tome.

Slika 3 prikazuje kretanje duga centralne vlasti. Svaki dug je problematičan, ali u BiH su problemi još veći. To dokazuje da opet tražimo pomoć MMF-a. S druge strane trošimo ogroman novac na autoceste. Zanimljivo je također da je ovu užasno skupu dionicu Suhodol – Tarčin na kraju dobila turska tvrtka. Nemam ništa protiv Turaka, dapače, ali ta ponuda je 2 milijuna eura skuplja od ponude domaćeg konzorcija + hrvatskog Viadukta. Pitam se pitam zašto je tome tako. Opravdanja su zasad neuvjerljiva, ali pokazat će vrijeme. Inače smatram da se iz primjera Hrvatske i Slovenije i neisplative gradnje autocesta moglo ponešto naučiti, ali očito nije. Neki zlobnici bi rekli zato što je cestogradnja izvrsna prilika da političari napune svoje džepove, kako su to pokazali primjeri iz susjednih zemalja.

Slika 1. BDP BiH od 2003. do 2010.

Slika 2. BDP BiH od 2003. do 2010. u usporedbi s Hrvatskom i Srbijom

Slika 3. Kretanje vanjskog duga Vlade BiH od 2007. do 2010.

2. Investicije

Slika 4 prikazuje kretanje ukupnih investicija u Bosni i Hercegovini od 2007. do 2010. Najprije umjereni rast, a zatim pad koji je veći od prethodnog rasta.

Slika 4. Ukupne investicije u BiH od 2007. do 2010. godine

3. Tržište rada

Tržište rada je možda i najzanimljivije područje.

Slika 5 prikazuje kretanje broja zaposlenih i nezaposlenih od 2007. do 2010., slika 6 kretanje broja zaposlenih u privatnom i javnom sektoru u istom razdoblju. Najzanimljivija je slika 7 koja prikazuje odnos plaća privatnog i javnog sektora.

Slika 5. Kretanje broja zaposlenih i nezaposlenih u BiH od 2007. do 2010. 

Slika 6. Kretanje broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru u BiH od 2007. do 2010. (podaci su uzimani za mjesec juli u kojem je tradicionalno zaposlenost najveća)

Slika 7. Kretanje plaća u javnom i privatnom sektoru u BiH od 2007. do 2010.

Jasno je da zaposlenost pada, a nezaposlenost raste. To i nije neka vijest. Zanimljivo je da u trenucima dok privatni sektor pada, dok pada BDP, dok padaju investicije javni sektor ne smanjuje broj zaposlenih (nego ih čak blago i povećava).

A stvar s plaćama je još gora. U najboljim godinama plaće javnog sektora rastu osjetno više nego privatnog, dok u godinama krize plaće javnog sektora ostaju iste dok se privatnog stagniraju, pa čak i blago smanjuju.

Treba napomenuti da sam uzimao prosječnu plaću, ali sam iz privatnog sektora izdvojio financijske usluge jer one značajno maskiraju podatke, a broj zaposlenih nije toliki da bi utjecao na cjelokupno stanje. Naravno mogao sam ih uvrstiti i umjesto prosjeka uzimati medijan, ali bi stvari onda za javni sektor bile još i gore. Zanimljivo je da se u podacima još vidi da nisu rasle značajno plaće zdravstva i obrazovanja, nego su najviše rasle plaće u administraciji, vojsci i policiji. Isto tako bi bilo dobro iz privatnog sektora izdvojiti monopole kao što su npr. notari (što je posebna tema) i zaposlene u javnim poduzećima kao što su Bosnalijek, BH Telecom ili FDS koji imaju prosječno više plaće od ostatka tzv. realnog sektora. Ali i ovako su podaci zastrašujući.

4. Koliko nam znači dijaspora

Odnos prema dijaspori je blago rečeno tragičan. Vlast se o dijaspori brine samo kad treba pokušati ubrati koji glas dok se u javnosti stvara pogrešna slika o bahatim, neodgovornim i bezobraznim ljudima koji dolaze u BiH da bi radili razne nepodopštine koje u inostranstvu ne mogu (pogledati ove članke za primjer: link1, link2)

Slika 8 prikazuje odnos direktnih stranih investicija prema transferima radnika iz inozemstva (podaci za 2011 nisu službeni već estimirani). Ovo su najzanimljiviji podaci od svih prezentiranih.

Slika 8. Odnos direktnih stranih investicija i transfere radnika iz inozemstva u BiH

Pogledajte koliko zaista dijaspora znači Bosni i Hercegovini. Važno je napomenuti da je to službeno istraživanje Svjetske Banke. Podaci su ovdje, a čitava tema ovdje, ako koga zanima. Isto tako važno je napomenuti da su ovi transferi samo transferi službenim kanalima koje radnici u inozemstvu šalju nazad u Bosnu obiteljima (preko bankovnih transakcija, western uniona i sl.). Tu nisu ubrojani ljudi koji imaju državljanstva država u kojima žive. Isto tako, koliko dijaspora pridonosi tome što dolazi u BiH i tamo za gotovinu obnavlja kuće, kupuje namirnice, koristi brojne usluge i slično nije službeno poznato. Možemo samo pretpostaviti. Po ovim podacima je u 2010 12.9 % BDP-a BiH došlo od transfera radnika iz inozemstva. Mislim da je sve jasno.

Kad već spominjemo direktne strane investicije (FDI) želim razbiti jedan mit prisutan pogotovo kod Bošnjaka o tome kako će nam naša “braća” i “prijatelji” muslimani pomoći i kako jedva čekaju doći ulagati u BiH. Slika 9 prikazuje iznos FDI u BiH po državama iz kojih dolaze. Svaki komentar je suvišan.

Slika 9. Struktura direktnih stranih investicija u BiH po zemljama iz kojih dolaze

5. Demografija

Što se tiče demografije tu stvari stoje iznimno loše. Slika 10 prikazuje trend kretanja rođenih, umrlih i prirodnog priraštaja u BiH.

Slika 10. Broj umrlih, rođenih i prirodni priraštaj u BiH od 1997. do 2009.

Isto tako, nedavno je izišao podatak da je od kraja rata 1996. pa do kraja 2011. s popisa državljana BiH izbrisano 55124 osobe (link).

A šta rade naši političari. Pa ustvari ratuju jedni protiv drugih. Barem se tako čini, jer neki poput mene vjeruju da to rade namjerno kako bi zabavili narod unutrašnjim političkim borbama skrivajući ovakve podatke od javnosti. Da li smo do sada ijednom čuli ozbiljnu analizu trenutnog stanja, a pogotovo neke ideje za rješavanje nagomilanih problema? Naravno da nismo. Važnije je to ko je koje vjere, ko je iz koje stranke i slično. Kroz javni sektor se kupuju glasovi, a javnim poduzećima se upravlja ovako.

Očito je da postoje dvije Bosne i Hercegovine – jedna koja pokušava, radi, stvara i ona druga koja otima, troši i ne razmišlja o posljedicama. Zbog svega toga danas u BiH mladi i stari, žene i muškarci, obrazovani i neobrazovani – svi žele biti političari. Politika je jedino profitabilno zanimanje. A ako već ne možeš biti političar onda je dobro učlaniti se u stranku i nadati nekom mjestu u javnom sektoru ili javnom poduzeću. Umjesto da stvaramo sliku da je stvaranje vrijednosti dobro, da je poduzetništvo najbolja moguća stvar, da treba cijeniti rad, a ne radno mjesto mi radimo potpuno suprotno. Poduzetnici su strašni ljudi koji iskorištavaju radnike, rad nije bitan nego je bitno sjediti na radnom mjestu od 9 do 15 i otići što prije kući, a vrhunac uspjeha je rad u javnoj službi i što skorije umirovljenje. A oni drugi koji tako jednostavno ne mogu razmišljati planiraju napustiti BiH.

I bez čitanja teksta iz slika je sve jasno. Ko želi shvatiti, shvatio je, ko ne želi taj nikad i neće. Ali kao što je Ayn Rand rekla: “Možemo ignorirati stvarnost, ali ne možemo ignorirati posljedice ignoriranja stvarnosti.”