Vizija (ili…znamo li gdje idemo?)

by IsakN

Nedavno sam bio u Njemačkoj i na zgradi Tehnološkog parka u Paderbornu stoji čaroban natpis  (dijelom izmijenjena izjava Alana Kaya): “The only (best) way to predict the future is to invent it.”

Paderborn je u njemačkim okvirima mali grad s manje od 150.000 stanovnika, ali izvrstan poster snage Njemačke i njemačkog društva. Dok slijećeš na aerodrom ili se voziš autocestom do grada ne možeš da ne primjetiš nizove vjetroelektrana koje su postale tipični njemački krajolik. Uz vjetroelektrane tu su obrađena polja, uređene šume i seoska gospodarstva. U samom gradu se nalazi jedan od najkvalitetnijih tehnoloških parkova u Njemačkoj koji je dom velikog broja IT kompanija. Paderborn je dom Nixdorf Computera. Stara jezgra je i dalje zadržala tipični duh njemačkog srednjovjekovnog grada. Ono što najviše fascinira je lakoća kojom sve to skupa funkcionira – to je upravo snaga njemačkog sustava.

Vratimo se sad iz Njemačke nešto bliže domu. Vratimo se u Bosnu i Hercegovinu i mali grad Cazin u Unsko-sanskom kantonu. Puno je toga što u BiH, USK i Cazinu ne funkcionira. Previše. Ono što mene najviše smeta je nepostojanje VIZIJE. Mi jednostavno ne znamo šta i gdje želimo biti za mjesec dana, godinu, deset ili 100 godina. Ne samo da ne znamo, nego očito o tome ni ne razmišljamo. Ni to nije sve – mi se čak, iznova i iznova, vraćamo u prošlost. Kako bi bilo prelijepo, nestvarno, očaravajuće (da, znam, puno previše slatkih pridjeva) da svi skupa sjednemo, zavrnemo rukave i napravimo konsezus oko toga što želimo biti! Napraviti jedan dokument s komparativnim prednostima i manama, potencijalima i prijetnjama, kratkoročnim i dugoročnim mjerama i završiti dokument s jednom općom vizijom – “BiH zemlja …. “. I da eventualno postanemo lideri u nečemu – barem u regiji. Da postignemo da nam obrazovni sustav postane jedan od najkonkurentnijih na svijetu. Da postignemo da iz Bosne dolaze inovacije, a ne da ih uvozimo. Da postignemo da naši ljudi dobiju osjećaj pripadnosti državi i jedinstva – kroz RAD! Zamislite tako nešto? Ahhh divni predivni snovi…

A šta mi radimo? Mi smo totalno nezainteresirani. Političari su postali elita, postali su zatvoreno izolirano društvo sa svojim strukturama, svojim diplomama s razno-raznih fakulteta i što je najgore svojom omladinom koju su podučili da budu isti kao oni. Tu je i grupa onih koji sve to financiraju i lijepo prosperiraju, a BiH je na rubu ponora. Zar ovakve stvari zaista nikog ne brinu – http://www.bitno.ba/vijesti/bosna-i-hercegovina/u-bih-svakog-dana-otkaz-dobije-250-osoba. Zar nikog ne brine što svi (ne samo mladi) svoju nadu vide u odlasku? Izgleda da iz vrha vlasti nikog to ne brine. Pa i zašto bi? Oni imaju svoju privatnu državu. Malo se prije izbora zahuškaju nacionalne tenzije, narod to pojede i to je to. Fotelje su sačuvane za naredne 4 godine koje će biti produktivno iskorištene za nove krađe i novo bogaćenje tih naših političkih elita.

Ekonomija? Privreda? Financije? Obrazovanje??? Koga briga za tim. Imamo kao neki veoma zamagljeni cilj ulaska u EU iako sumnjam da većina političara to želi (pogotovo kad vide kako trenutno u Hrvatskoj završavaju premijeri u zatvorima).

Divno je profesor Ljubo Jurčić rekao za Hrvatsku: “Mi smo dobili domovinu, ali nemamo državu.” Mi u Bosni nemamo ni domovinu (pogotovo mi koji nismo religiozni jer nemamo se kako izjasniti), a državu još i manje.

Vjerujem li da se stvari MOGU promijeniti – vjerujem – o tome ću možda i pisati u nekom slijedećem postu. Vjerujem li da se HOĆE promijeniti – iskreno – NE!

I kvragu, volio bih da jedan političar pred izbore barem dođe i kaže: “Za 20 godina vidim Bosnu kao veliki zabavni park za Europljane, a vi, dragi moji građani ćete biti klaunovi i zabavljači.” E za njega bih itekako dao glas – barem čovjek ima VIZIJU!

Oglasi